Original scientific paper
https://doi.org/10.52685/pihfb.51.1(101).2
Bošković, Kopernik i kozmološki autoritet u Rimu sredinom 18. stoljeća
Ovanes Akopyan
orcid.org/0000-0003-0194-2692
; Ca’ Foscari University of Venice, Italy
Abstract
Godine 1777. u Rimu je objavljena jedna značajna ali uglavnom zanemarena knjiga. Sadržavala je niz pjesama o astronomskim temama koje je napisao bivši student Rimskog kolegija, Camillo Garulli. U jednoj od pjesama Garulli prikazuje propast zastarjele znanstvene paradigme kroz simboličku smrt njezina glavnog autoriteta, Aristotela. Slijedeći popularnu legendu, Garulli tvrdi da Aristotel nije uspio objasniti podrijetlo plime i oseke u Euripskom tjesnacu, pa se bacio u more, čime je otvorio put novom, kopernikansko-newtonovskom svjetonazoru. Ne samo što se Garulli osjećao dovoljno slobodnim da ismijava Aristotela i skolastičku tradiciju u cjelini, nego je po prvi put mogao na naslovnicu svoje knjige staviti izraz »Hypothesis Copernicana«. Iako je pjesmi prethodilo uobičajeno upozorenje da se ta »hipoteza« uzima kao tek jedno od mogućih objašnjenja sustava svijeta, Garulli više nije morao skrivati ono što je u srži njegova djela.
Ovaj članak istražuje kako su oko sredine 18. stoljeća rimski isusovci počeli zagovarati Kopernikov heliocentrični sustav. Pokazat ću da su isusovci u velikoj mjeri koristili autoritet Isaaca Newtona kao svojevrsni štit protiv mogućih optužbi da podržavaju zabranjeni sustav. Središnja figura u tom procesu bio je tada vodeći isusovački znanstvenik i Garullijev bivši učitelj na Rimskom kolegiju, Ruđer Bošković. Nadalje, pokazat ću kako su Bošković i njegovi suvremenici odigrali ključnu ulogu u ukidanju formalne zabrane djelâ koja podržavaju kopernikanski nauk te za konačno Crkvino prihvaćanje toga sustava kao jedinog matematički pouzdanog opisa svemira.
Keywords
Ruđer Bošković; Isaac Newton; kopernikanski nauk; rana novovjekovna kozmologija i astronomija; isusovačka znanost
Hrčak ID:
331083
URI
Publication date:
26.5.2025.
Visits: 248 *