Case report, case study

PONOVNO UVOĐENJE ANTIKOAGULANTE TERAPIJE NAKON INTRAKRANIJSKOG KRVARENJA – MOGUĆA ULOGA FARMAKOGENETIKE

MAJDA VRKIĆ KIRHMAJER orcid.org/0000-0002-1340-1917 ; Department of Cardiovascular Diseases, University Hospital Center Zagreb, Zagreb, Croatia; University of Zagreb School of Medicine, Zagreb, Croatia *
LIVIJA ŠIMIČEVIĆ ; Department of Laboratory Diagnostics, University Hospital Center Zagreb, Zagreb, Croatia; Department of Medical Chemistry, Biochemistry and Clinical Chemistry, University of Zagreb School of Medicine, Zagreb, Croatia
DESIREE COEN HERAK ; Department of Laboratory Diagnostics, University Hospital Center Zagreb, Zagreb, Croatia; Faculty of Pharmacy and Biochemistry, University of Zagreb, Zagreb, Croatia
ANA ŠUTALO ; Department of Cardiovascular Diseases, University Hospital Center Zagreb, Zagreb, Croatia
LANA GANOCI ; Department of Laboratory Diagnostics, University Hospital Center Zagreb, Zagreb, Croatia
TAMARA BOŽINA ; Department of Medical Chemistry, Biochemistry and Clinical Chemistry, University of Zagreb School of Medicine, Zagreb, Croatia

* Corresponding author.

Abstract

Intrakranijsko krvarenje (ICH, od eng. intracranial hemorrhage) jedna je od najopasnijih komplikacija antikoagulantne terapije. Potreba za nastavkom antikoagulantne terapije nakon ICH-a je izazovno pitanje u praksi. U radu smo prikazali slučaj 76-godišnjeg
bolesnika s progresijom duboke venske tromboze lijeve noge. Njegovo prethodno liječenje antikoagulatnom terapijom zbog duboke venske tromboze kompliciralo se intrakranijskim krvarenjem i antikoagulantna terapija je prekinuta. Bez antikoagulantne terapije simptomi duboke venske tromboze su se pogoršavali. Započeto je pažljivo ponovno uvođenje antikoagulantnog lijeka. Nakon dva mjeseca potkožne primjene enoksaparina bolesnik je želio nastaviti liječenje direktnim oralnim antikoagulantom (DOAK). Prije uvođenja DOAK-a važno je razmotriti nekoliko čimbenika: dob, bubrežnu i jetrenu funkciju, interakcije lijekova te rizik krvarenja. Kako bi se izbjegle moguće genetički određene promjene farmakokinetike DOAK-a i interakcije lijek-lijek, napravljena je farmakogenetička analiza. Sukladno farmakogenetičkom nalazu uveden je dabigatran u smanjenoj dozi. Potvrđene su optimalne koncentracije dabigatrana u plazmi, a daljnji klinički tijek bio je bez komplikacija. Individualan pristup s farmakogenetičkim ispitivanjem može pružiti dodatne informacije u odabiru odgovarajućeg lijeka u optimalnoj dozi.

Keywords

citokrom P450; dabigatran; DOAK; P-glikoprotein; farmakogenetika; tromboza

Hrčak ID:

331226

URI

https://hrcak.srce.hr/331226

Publication date:

16.5.2025.

Article data in other languages: english

Visits: 334 *