Review article

https://doi.org/10.20471/acc.2025.64.01.14

Pregled suvremenih koncepata i kirurških tehnika reanimacije lica

Alan Pegan ; Department of Otorhinolaryngology and Head and Neck Surgery, Sestre milosrdnice University Hospital Center, Zagreb, Croatia; University of Zagreb, School of Medicine, Zagreb, Croatia *
Darko Solter ; Department of Otorhinolaryngology and Head and Neck Surgery, Sestre milosrdnice University Hospital Center, Zagreb, Croatia; University of Zagreb, School of Medicine, Zagreb, Croatia
Davor Vagić ; Department of Otorhinolaryngology and Head and Neck Surgery, Sestre milosrdnice University Hospital Center, Zagreb, Croatia; University of Zagreb, School of Medicine, Zagreb, Croatia
Andro Košec ; Department of Otorhinolaryngology and Head and Neck Surgery, Sestre milosrdnice University Hospital Center, Zagreb, Croatia; University of Zagreb, School of Medicine, Zagreb, Croatia

* Corresponding author.

Abstract

Paraliza ličnoga živca predstavlja izniman funkcionalni, socijalni i kozmetički problem za bolesnika. Gubitak funkcije
izravno dovodi do nemogućnosti zatvaranja oka, kao i oralne kompetencije, dok posredno utječe na disanje i verbalnu
komunikaciju. Bolesnici se često suočavaju sa socijalnom stigmatizacijom i izolacijom, što je izravna posljedica gubitka
mimične funkcije koja je neophodna za svakodnevnu neverbalnu komunikaciju. Stoga je kvaliteta života snažno narušena, a
bolesnici su skloni razvoju depresije. Primarni cilj reanimacije je uspostavljanje tonusa lica u mirovanju, mimične funkcije i
simetrije. Metoda izbora izravno ovisi o vremenu proteklom od početka paralize, ali i mehanizmu ozljede. Metode reanimacije
lica mogu se podijeliti na statičke i dinamičke. U postupcima reanimacije obično lice dijelimo na trećine. Postupci reanimacije
gornje trećine lica uključuju okuloplastične postupke koji se prema mjestu intervencije dijele na postupke usmjerene na obrvu,
gornji i donji kapak. Ovdje prevladavaju statičke metode, tj. endoskopsko podizanje obrva, zatezanje gornjeg kapka i zatezanje
donjeg kapka. Postupci reanimacije donje trećine lica uglavnom se temelje na vraćanju oralne kompetencije i osmijeha, stoga
je metoda izbora dinamička reanimacija. Izravan popravak živca, bilo izravnom anastomozom ili interpozicijom, daje najbolje
rezultate. U slučaju nedostatka proksimalnog dijela ličnoga živca i funkcionalnih distalnih grana kao izvor se koriste lokalni
motorički živci i/ili kontralateralni presadak ličnoga živca. U slučaju dugotrajne paralize ličnoga živca (>2 godine) mišićno
tkivo se koristi u reanimaciji korištenjem lokalnih ili inerviranih slobodnih režnjeva. Od lokalnih mišićnih režnjeva najčešće
koristimo minimalno invazivnu metodu transfera tetive temporalnog mišića. Slobodni režanj vitkog mišića najčešće se koristi
kod mlađih bolesnika koji žele postići naglašeniji osmijeh, a postupak se može izvesti u jednom ili dva akta. Reanimacija lica
često je zanemaren, ali iznimno važan postupak koji bi bolesniku trebao osigurati djelomični povratak funkcije uz značajno
poboljšanje kvalitete života.

Keywords

Reanimacija lica; Paraliza ličnoga živca

Hrčak ID:

335736

URI

https://hrcak.srce.hr/335736

Publication date:

31.3.2025.

Article data in other languages: english

Visits: 351 *