Bogoslovska smotra, Vol. 95 No. 3, 2025.
Review article
https://doi.org/10.53745/bs.95.3.7
Od starozavjetne do novozavjetne nade
Domagoj Runje
orcid.org/0000-0002-6244-362X
; Catholic Faculty of Theology University of Split, Split, Croatia
Abstract
Budući da se kršćanska Biblija dijeli na Stari zavjet i Novi zavjet, uobičajeno je, kada se obrađuje neki pojam, promatrati ga u tim dvama biblijskim kontekstima uočavajući međusobne sličnosti i razlike. U ovom radu govorimo o pojmu nade tako što donosimo jedan narativ nade koji se provlači kao nit koja povezuje početak i kraj kršćanske Biblije. Počevši od Boga koji se nada i daje nadu samim činom stvaranja, ističu se biblijski likovi koji su na poseban način povezani s Isusom Kristom koji nije samo ispunio svaku nadu, nego je on sam nada. U njemu su ispunjena obećanja koja je Bog dao Abrahamu, dovršeno je djelo oslobođenja koje je povjerio Mojsiju i u njemu je došlo kraljevstvo Božje, kojem je starozavjetni pralik kraljevstvo Davida, čovjeka po Božjem srcu. Uz Abrahama, Mojsija i Davida, istaknuo mjesto ima i pravednik Noa, zahvaljujući kojem je od uništenja potopom spašen ne samo ljudski rod nego i sva druga stvorenja na zemlji. Kršćanski govor o nadi ne postoji bez Krista, utjelovljenog Sina Božjega, koji je umro, uskrsnuo i uzašao na nebo, odakle se kao blažena nada očekuje njegov drugi dolazak u slavi. Tako se u njemu ispunjavaju i Božja obećanja ljudima i Božja nadanja od čovjeka. Sigurna nada utemeljena na Božjim obećanjima u Kristu je ispunjena, ali se i nastavlja i konačno ostvaruje u novom nebu i novoj zemlji.
Keywords
nada; obećanje; spunjenje; Krist; Bog; Biblija
Hrčak ID:
336769
URI
Publication date:
29.10.2025.
Visits: 148 *