Original scientific paper
https://doi.org/10.46672/po-mest.28.1-2.2
Pravna zaštita tijela umrlih u oružanom sukobu od fizičkog zlostavljanja
Ivica Kinder
orcid.org/0009-0004-7383-6447
; Dr. Franjo Tuđman Defense and Security University, Zagreb
Dijana Gracin
orcid.org/0000-0002-6732-2659
; Franjo Tuđman Defense and Security University, Zagreb
Abstract
Ovaj rad pruža analizu utemeljenu na doktrini i studijama slučaja pravnog okvira primjenjivog na zaštitu tijela umrlih u oružanom sukobu od fizičkog zlostavljanja, s posebnim osvrtom na kršenja koja uključuju sakaćenje i druge oblike degradacije. Rad kritički razmatra sadržajne i interpretativne dimenzije relevantnih međunarodnih normi, posebice Pravila 113 (zabrana sakaćenja umrlih) i Pravila 90 (zaštita osobnog dostojanstva) kako su opisani u Studiji o običajnom međunarodnom humanitarnom pravu Međunarodnog odbora Crvenog Križa iz 2005. godine. Te su norme analizirane na temeljima odredaba međunarodnih ugovora koji uključuju Ženevske konvencije, Rimski statut Međunarodnog kaznenog suda, te u kontekstu međunarodne sudske prakse unatrag zadnja dva desetljeća, osobito sudske prakse Međunarodnog kaznenog suda, Međunarodnog kaznenog suda za ratne zločine počinjene na području bivše SFRJ, Međunarodnog kaznenog suda za ratne zločine počinjene na području
Ruande i Posebnog suda za ratne zločine počinjene u Sierra Leoneu. Rad se temelji na kvalitativnom istraživanju širokog spektra primarnih i sekundarnih izvora, uključujući studije slučaja, sudske odluke, izvješća međunarodnih organizacija i mišljenja stručnjaka. Kroz kritičko razmatranje reprezentativnih incidenata, uključujući Borovo Selo 1991., Mogadishu 1993., Kigali 1994. itd., u radu se istražuju izazovi u dokazivanju i optuživanju koji ometaju praktično prepoznavanje ovih djela kao zasebnih zločina. Nalazi istraživanja otkrivaju značajnu podzastupljenost post-mortem fizičkog zlostavljanja u međunarodnim sudskim postupcima,
pri čemu su takva djela svrstana pod šire optužbe kao za ubojstvo, nehumano postupanje, ili zločine protiv čovječnosti, umjesto da ih se progoni kao zasebne povrede međunarodnog prava. Usporedbom suvremene međunarodne sudske prakse i one nakon Drugog svjetskog rata, posebno suđenja u Dachauu i Yokohami, u radu se identificira normativna regresija u tužiteljskim i sudskim pristupima pravnoj kvalifikaciji i kažnjavanju ovih zločina. Potrebna je prilagodba tužiteljskih strategija, odvažna interpretacija zakonskog okvira te odgovarajući obzir prema forenzičkim utvrđenjima kako bi se osiguralo pozivanje na odgovornost.
Keywords
Hrčak ID:
341853
URI
Publication date:
19.12.2025.
Visits: 1.504 *