Izvorni znanstveni članak

Lupus in elegia. O književnom okolišu u kojem su nastale querelae Mihovila Vrančića

Péter Kasza orcid.org/0000-0001-8909-9876 ; Odsjek za klasičnu filologiju i novolatinske studije Sveučilišta u Segedinu

Sažetak

Mihovil Vrančić napisao je oko 1528. dvije odulje elegije koje obje nose naslov Querela Hungariae in Austriam. Zanimljivost ovih pjesama leži u tomu što su one prve predstavnice književnoga žanra querela u Mađarskoj. Iako se na prvi pogled čine tek školskom vježbom, uvid u njihov književni okoliš pokazuje da su posrijedi znatno zanimljiviji tekstovi. Elegijama je cilj obrana hrvatsko-mađarskoga kralja Ivana Zapolje od optužaba njegova habsburškog suparnika Ferdinanda Habsburškog. U prvoj pjesmi Vrančić se služi smjelom slikom: prikazuje vuka kao pozitivan lik, koji ovce u toru brani od lavljega napada. Takav je pristup vrlo neobičan s obzirom na to da u antičkoj književnosti nema mnogo primjera u kojima se vuk pojavljuje u pozitivnoj ulozi. Postavlja se pitanje kako je mladi humanist (koji je u tom trenutku tek petnaestogodišnji učenik) nadošao na tu iznenađujuću zamisao.
Vuk simbolizira kralja Ivana Zapolju, dok lava možemo identificirati kao Ferdinanda Habsburškog. Takva identifikacija temelji se na heraldičkim naznakama: u grbu obitelji Zapolja nalazi se vuk; Ferdinand se u pjesmi spominje kao kralj Češke, a u češkom grbu nalazi se lav. No je li to jedini razlog takvu Vrančićevu postupku? Postoji više pjesama iz toga doba što su ih napisali prohabsburški pjesnici, kao Ioannes Dantiscus iz Poljske, Georgius Logius iz Šlezije ili Valentin Eck, učitelj u gradu Bardejovu (danas u Slovačkoj), u kojima se žestoko napada kralj Ivan, a svim tim pjesmama zajedničko je da Zapolju prikazuju kao divljega, strašnoga, krvožednog vuka. Možemo li u kojem od njih vidjeti Vrančićev uzor? Dantiscus je svoju pjesmu napisao i objavio 1529, pa ga stoga treba isključiti. Logius je napisao i objavio mnogo pjesama protiv Zapolje; premda su one objavljene u zbirnom izdanju tiskanom ne prije svibnja 1529, već prije su bile tiskane pojedinačno, pa su tako mogle doći Vrančiću u ruke. No samo je treći pjesnik, Valentin Eck, unio u svoje stihove ne samo vuka i lava nego i treći element Vrančićeva imaginarija – ovčji tor. S obzirom na činjenicu da je Eckova pjesma – zapravo exhortatio upućena poljskom plemstvu – tiskana 1527. te ponovno 1528, i to u Krakovu, gdje se u to doba mladi Vrančić školovao, možemo sa sigurnošću zaključiti da je upravo taj pjesnik utjecao na mladoga hrvatsko-ugarskog humanista.
Valja imati na umu da još jedan humanist rođen u Hrvatskoj, a djelovanjem vezan za Ugarsku, Stjepan Brodarić, stvara Zapoljin amblem, u kojem je prikazana vučica – a to je jedini način koji u tradiciji dopušta da se vuk prikaže u pozitivnoj ulozi. I iz toga je razvidno koliko su humanisti iz kruga kralja Ivana nastojali i riječju i slikom obraniti simbol vuka te prikazati svojega vladara u povoljnu svjetlu, da bi se tako suprotstavili propagandi prohabsburških humanista.

Ključne riječi

Mihovil Vrančić; simbol vuka; politička propaganda; Ivan Zapolja; prohabsburški pjesnici

Hrčak ID:

120315

URI

https://hrcak.srce.hr/120315

Datum izdavanja:

22.4.2014.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 2.245 *