Skoči na glavni sadržaj

Izvorni znanstveni članak

https://doi.org/10.31745/s.73.2

Prijenos teksta i tekstualna kritika staroslavenskoga prijevoda Homilije za Bijelu nedjelju Grgura Nazijanskog

Alessandro Maria Bruni orcid id orcid.org/0000-0002-5439-8005 ; Universität Ca’ Foscari Venedig, Venedig, Italien


Puni tekst: njemački pdf 546 Kb

str. 19-43

preuzimanja: 314

citiraj

Puni tekst: engleski pdf 546 Kb

str. 19-43

preuzimanja: 172

citiraj

Puni tekst: hrvatski pdf 546 Kb

str. 19-43

preuzimanja: 183

citiraj


Sažetak

Ovaj je rad tekstološka studija starocrkvenoslavenske inačice Homilije za Bijelu nedjelju Grgura Nazijanskoga (Oratio XLIV Εἰς τὴν καινὴν Κυριακήν). Autor nastoji utvrditi odnos među tekstovima sačuvanih rukopisa iz razdoblja od 13./14. do 18. stoljeća te oblikovati prvi stemma codicum te tradicije. Njegov pristup temelji se na stematičkoj metodi, tj. metodi znatnijih pogrešaka (Leitfehler), koja je poznata kao najpouzdanija metoda u tekstologiji. U ovoj se studiji zaključuje da slavenska tradicija Homilije za Bijelu nedjelju potječe od jednoga arhetipa (α) i da se dijeli na tri grane rukopisnoga prijenosa. Prva odgovara hiparhetipu β, koji se može rekonstruirati na temelju podudaranja teksta dvaju srpskih rukopisa. Druga odgovara hipahetipu γ, o kojemu saznajemo na temelju usporedbe niza staroistočnoslavenskih izvora: primjerka teksta Toržestvennik triodnyj i rukopisa Slavenske liturgijske zbirke Šesnaest homilija Grgura Nazijanskoga s komentarima Nikete iz Herakleje. Treća grana, rukopis Q, vrlo je specifičan istočnoslavenski izvor u kojemu su Niketini komentari prepisani odvojeno od teksta Homilija. Rezultat je istraživanja rukopisne tradicije oblikovanje tročlane sheme stemma, čime se logički implicira da se kritičko izdanje treba zasnivati na predstavnicima triju inačica β, γ i Q (posljednji u nizu primjera čuva arhetipska čitanja). Prvi je prijevod najvjerojatnije objavljen u Bugarskoj najkasnije u 10. stoljeću. Tomu prije svega u prilog ide obilje specifičnih jezičnih značajka (posebno leksičkih arhaizama). Analizom teksta utvrđeno je da je prevoditelj dobro vladao grčkim jezikom jer su pogreške u prijevodu iznimno rijetke. Dakle, donedavno općeprihvaćeno mišljenje, koje potječe iz 19. stoljeća, da slavenski prevoditelj Homilija nije dorastao zadatku pokazuje se potpuno neosnovanim te se potvrđuju autorovi nedavno objavljeni radovi o toj tradiciji.

Ključne riječi

Grgur Nazijanski; starocrkvenoslavenski prijevodi; tekstologija; slavenski rukopisi

Hrčak ID:

302660

URI

https://hrcak.srce.hr/302660

Datum izdavanja:

19.5.2023.

Podaci na drugim jezicima: njemački engleski

Posjeta: 1.840 *