Izvorni znanstveni članak
PERKUTANA AORTNA VALVULOPLASTIKA BALONOM U DJECE
IVAN MALČIĆ
orcid.org/0000-0002-1060-0988
; Klinički bolnički centar Zagreb, Odjel za pedijatrijsku kardiologiju, Zagreb, Hrvatska
*
FRANK UHLEMANN
; Centar za prirođene srčane bolesti, Olgahospital, Stuttgart, Njemačka
* Dopisni autor.
Sažetak
Procijenili smo učinkovitost aortne valvuloplastike (AoVP) kod 34 djece koja su podvrgnuta dilataciji aortne valvule balonom
tijekom 7 godina (od veljače 2097. do veljače 2014.) u dvije ustanove (Stuttgart i Zagreb). Prevladavala su muška djeca (28/6;
p<0,01), srednja dob (±SD) kod dilatacije bila je 35,55±55,59 mjeseci (minimum 1 dan, maksimum 14,2 godine), a tjelesna težina 13,1±15,9 kg (minimum 2640 g, maksimum 57 kg). Pacijenti su podijeljeni u dvije skupine. Skupinu 1 činila su novorođenčad
i dojenčad mlađa od 2 mjeseca kod prve dilatacije s kriterijima za kritičnu aortnu stenozu (N=18), a skupinu 2 djeca starija od 2
mjeseca kod dilatacije (N=16). Šesnaest od 34 (47 %) pacijenata nije imalo kliničkih simptoma, 12 (35,3 %) je imalo dispneju pri
mirovanju i pojačano se znojilo tijekom hranjenja (NYHA III), a 6 (17,6 %) pacijenata je imalo simptome teškog srčanog zatajenja
(NYHA IV). Svi pacijenti s NYHA IV bili u skupini 1 (n=6) prema 0 u skupini 2 (p<0,05). Prema ehokardiografskom nalazu funkcija
lijevog ventrikla (LV) bila je normalna u 16 (47 %), umjereno oslabljena u 12 (35,3 %) i teško oslabljena u 6 (17,6 %) pacijenata. Svi pacijenti s teško oštećenom funkcijom LV pripadali su skupini 1. (n=6) prema 0 u skupini 2. (p<0,05]. AoVP balonom izvedena je
retrogradno nakon perkutane punkcije femoralne arterije kod svih osim jednog pacijenta kod kojega je balonski kateter uveden
anterogradno putem mitralne valvule (MV). Kvocijent anulusa aortnog zalistka/u odnosu na površinu tijela (BSA) (mm/m2) bio je 30,97±10,02 (maksimum 47,5, minimum 12,02) i 37,60±5,99 u odnosu na 23,03±7,86 u skupini 1 prema skupini 2 (p<0,05). Omjer
Ao/Ba (mm/mm) za cijelu skupinu bio je 0,85±0,09 te 0,81±0,11) u skupini 1 i 0,89±0,05) u skupini 2 (skupina 1 prema skupini 2,
p<0,01). Odmah nakon dilatacije srednja sistolička vrijednost gradijenta tlaka na aortnoj valvuli smanjuje se sa 70,62±20,78 (maksimum 120, minimum 45 mm Hg) na 20,03±13,7 (maksimum 65, minimum 0 mm Hg.) u cijeloj skupini (p<0,05) te sa 73,23±21,57
(maksimum 120, minimum 50 mm Hg) na 15,25±11,09 (maksimum 40, minimum 0 mm Hg) u skupini 1 (p<0,05) i sa 67,78±20,21
(maksimum 111, minimum 45 mm Hg) na 24,81±14,71 (maksimum 65, minimum 10 mm Hg) u skupini 2 (skupina 1 prema skupini
2, p<0,05) (mjerenje kateterom). Rezultati termina praćenja proučavani su kod 31 (91 %) pacijenta 3,5-84 (20,91±22,19) mjeseca. Nakon AoVP nađen je kontinuirano rastući rezidualni gradijent aortne valvule (31,35±12,01; maksimum 50, minimum 15 mm Hg), ali je i dalje bio značajno niži (p<0,001) nego prije valvuloplastike. Ukupna stopa preživljavanja nakon 7 godina iznosila je 91 %. Oslobađanje od tri moguće skupine re-intervencija (bilo koja re-intervencija, kirurška re-intervencija; ponovna dilatacija) bila je 77, 74, 61; 87, 84, 77; 90, 90, 83 u 2, 4 i 7 godina za cijelu skupinu te u skupini 1 prema skupini 72, 67, 56 prema 87, 87, 75 (p<0,05); 89, 83, 78 prema 87, 87, 75 (NS); 83, 83, 78 prema 100, 100, 94 (p<0,05) u 2, 4 i 7 godina. Stupanj aortne insuficijencije neposredno nakon kateterizacije nije se značajno povećao; samo je 1 pacijent razvio aortnu insuficijenciju koja je liječena kirurškom rekonstrukcijom zalistaka na dan intervencije. Nakon praćenja aortna insuficijencija povećala se na stupanj III. u 3 (10 %) i na stupanj II. u 7 (23,3 %) pacijenata. Sve troje bolesnika s visokim stupnjem aortne insuficijencije pripadali su skupini 1 (prema 0 u skupini 2; p<0,05). Osam (26 %) pacijenata zahtijevalo je ponovnu intervenciju, a samo 4 (13 %) ponovnu AoVP plus operaciju. Od 8 pacijenata kojima je bila potrebna operacija 4 (13 %) su operirana tijekom razdoblja od 27 do 78 mjeseci, a 4 u roku od mjesec dana
nakon dilatacije. Jedan pacijent umro je tjedan dana nakon dilatacije, ponovne dilatacije i kirurškog zahvata zbog fibroelastoze
(potvrda histološka). Zaključak: Perkutana balonska valvuloplastika je učinkovita palijativna intervencijska metoda u liječenju novorođenčadi i djece sa stenozom aortne valvule. Većina problema u ranom i kasnom razdoblju nakon dilatacije pojavljuje se u skupini bolesnika s kritičnom aortnom stenozom u novorođenačkoj i ranoj dojenačkoj dobi.
Ključne riječi
aortna stenoza; interventna kateterizacija; balonska aortna valvuloplastika; novorođenčad; djeca; neposredan i srednjoročan ishod liječenja
Hrčak ID:
310004
URI
Datum izdavanja:
22.11.2023.
Posjeta: 721 *