UVOD
Izrada modela za procjenu neuspjeha u poslovanju u tranzicijskim zemljama još uvijek je u fokusu istraživanja ekonomista regiona. Autori su testirali postojeće modele za predviđanje bankrota - nemogućnosti izvršavanja obaveza prema bankama ili dobavljačima, nesolventnost i nelikovidnost kompanija koristeći već postojeće modele koji su dali dobre rezultate dali širom svijeta, ali su i, sa ograničenim uspjehom, razvijali i vlastite formule. Međutim, tranzicijske zemlje imaju svoje specifičnosti, zbog kojih su do sada tretirani modeli davali skromne rezultate u prognostici. Ovo istraživanje će testirati hipotezu da jedan od postojećih modela za predviđanje finansijskog neuspjeha koji se koriste u svijetu, Zmijewski moedel, nije adekvatan na tržištima tranzicijskih zemalja.
Uzorak čine pravna lica koja posluju na teritoriji Zeničko-dobojskog kantona unutar Federacije Bosne i Hercegovine, država Bosne i Hercegovine. Preduzeća su pretežno proizvodna i trgovačka, obzirom da je geografski bazen industrijskog karaktera. U uzorku su se našla sva preduzeća koja imaju prihode iznad iznosa od pet miliona konvertibilnih maraka te imovinu iznad vrijednosti od pet miliona konvertibilnih maraka, ukupno 87 preduzeća. Napominjemo da u predmetnom kontonu posluje ukupno oko 3.500 malih, srednjih i velikih preduzeća. Uzorak je, nakon urađenih finansijskih analiza, izračuna finansijskih pokazatelja i primjene Zmijewski modela, podijeljen u dvije grupe. U prvoj su se našla preduzeća koja naredne godine nisu imala problema sa likvidnošću, a u drugoj grupi su ostala preduzeća kod kojih su se nakon godinu dana bilježili problemi koji su se ogledali u blokadi transakcijskih računa kod poslovnih banaka dužoj od jedan mjesec. Na ovaj način se utvrdilo koliko je model prihvatljiv za odabrano geografsko područje i veličinu preduzeća.
Prilikom sprovođenja istraživanja, susreli smo se sa nekoliko ograničenja koja su mogla uticati na istraživačke rezultate. Prvo ograničenje se odnosilo na istraživački uzorak. Prema listama dobijenim u prethodnim istraživanjima, preuzetih iz agencije FIA (Federalna agencija prema kojoj su sva pravna lica obavezna dostaviti finansijske izvještaje) iz ranijih godina, korištene su jedinice u istraživačkom uzorku. U javno dostupnoj aplikaciji koju ova federalna agencija posjeduje, ažurirani su podaci za novije godine. Prukupljanje podataka se radilo manuelno, te postoji mogućnost nastanka greške. Također, provjera insolventnosti pravnih lica vršila se u Registru blokiranih privrednih subjekata ponaosob za svaku kompaniju iz analize, što je, također, stvaralo mogućnosti greške. Problem se nastojao riješti dvostrukom provjerom, čime su mogućnosti greške znatno reducirane.
Drugi problem se ogledao u jasnom određivanju pojma zavisne varijable, tj. pojmova solventnosti i likvidnosti. Naime, u literaturi se pod pojmom likvidnosti objašnjava nemogućnost izvršavanja finansijskih obaveza preduzeća u predviđenim rokovima. Solventnost se definiše sposobnošću preduzeća da u posmatranom trenutku posjeduje ukupnu imovinu veću od ukupnih obaveza. Međutim, u domaćim finansijskim narativima se preduzeće koje ima blokirane račune kod poslovnih banaka označava insolventnim, što svakako nema isto značenje. Primjer za to je izvještaj koji Centralna banka objavljuje svakog mjeseca donedavno pod nazivom Izvještaj o insolventnim pravnim licima, iako se radi o preduzećima koji imaju blokirane transakcijske račune. Naziv izvještaja je naknadno promijenjen i prilagođen teorijskim nazivima. Preduzeće je u situacijama blokiranih transakcijskih računa nelikvidno, ne nužno nesolventno. Dodatno, preduzeća mogu imati blokirane transakcijske račune kod poslovnih banaka i zbog drugih razloga, ne samo nesposobnosti izvršenja finansijskih obaveza u datom momentu, kao što su nežurnosti u knjiženju, neblagovremena promjena vlasničke strukture i slično, pa se prilikom ovog istraživanja, radi sigurnosti, uzimala blokada transkancijskog računa kod poslovne banke duža od 30 dana kao pojam nelikvidnosti.
Iznalazeći najbolje modele koji sa velikom izvjesnošću mogu predvidjeti bankrot, stečaj ili nemogućnost izvršavanja obaveza prema bankama ili drugim povjeriocima, istraživači su dugi niz godina davali svoj doprinos ekonomskoj teoriji i praksi. Nezaobilazna su fundamenatalna istraživanja koja su sprovodili Altman (1968), Beaver (1966), Ohlson (1980), Edmister (1972), koja su utvrdila da se na određenim skupinama preduzeća, velikim pretežno, sa vjerovatnoćom od preko 90% mogu koristiti statističke metode kao što su diskriminaciona analiza, logička regresija i neuronske mreže pri predviđanju finansijskog neupjeha. Uključivanjem analize trendova finansijskih pokazatelja koje su koristili u navedenim metodema statistike, pouzdanost modela koja su dobili je predstavljala zaokrete u izučavanjima finansijskih parametara preduzeća. Sami autori, ali i mnogi drugi, su naknadno dorađivale modele, prilagođavali ih finansijskim tržištima na kojima su testirani, ali i određenim skupinama preduzeća, pa danas imamo istraživanja koja se odnose na i manje regije, ali i i na mala i srednja preduzeća.
Tako su npr. Jazdanfar i Nillson (2008), Khanji (2010), Nur Adiana et all. (2014), Marom i Lussier (2014), Mures-Quintana (2014), kao i mnogi drugi, proučavali mogućnost korištenja finansijskih pokazatelja preduzeća u regijama u kojima su vršili istraživanja – Italija, Velika Britanija, Švicarska, Španija na mogućnost predviđanja finansijskog neuspjeha preduzeća. Rezultati su potvrđivali prediktivnost statističkih modela kod stečaja ili nelikvidnosti velikih, ali i malih i srednjih preduzeća razvijenog Zapada. Zbog specifičnosti ekonomija tranzicijskih zemalja, istraživanja koja su se vršila u regionu, nisu, međutim, polučila tako dobre rezultate. Šarlija i Jeger (2011), Pervan i ostali (2011), Muminović (2011), Vidimlić (2019), Alihodžić (2020) utvrdili su da se pojedini modeli koji se koriste u ekonomski razvijenim zemljama imaju skromnije prognostičke mogućnosti na domaćim tržištima. Ipak, poredeći istraživanja koja su sprovedena u regionu, uočava se da su se, prema saznanjima, u dosadašnjim objavljenim rezultatima istraživanja, koristili različiti finansijski pokazatelji prilikom detekcije onih finansijskih pokazatelja iz finansijskih izvještaja preduzeća koji najbolje predviđaju neuspjeh.
Iz navedenog razloga, u potrazi za modelom koji najbolje prognozira finansijski neuspjeh preduzeća na tržištima tranzicijskih zemalja, provedeno je i ovo istraživanje.
Zmijewski model je razvijen 1984. godine od strane autora Zmijewski M.E., objavljen u časopisu Journal of Accounting Research, nakon testiranja 800 preduzeća koja nisu bankrotirala i 40 koja su bankrotirala. Polazi od sljedećih finansijskih pokazatelja:
X1 = neto dobit / ukupna imovina
X2 = ukupni dug / ukupna imovina
X3 = kratkoročna imovina / kratkoročne obaveze,
a Model glasi:
X = – 4,3 – 4,5 X1 + 5,7X2 – 0,004 X3,
Ukoliko je tražena vrijednost X ispod vrijednosti 0,5, velika je vjerovatnoća da će preduzeće doživjeti bankrot. U nastavku je dat pregled rezultata Zmijewski modela na istraživačkom uzorku od 87 preduzeća. U Tabeli 1 su istovremeno predstavljeni i naknadni utvrđeni rezultati provjere varijabli, odnosno da li je preduzeće naredne godine blokirano od strane povjerilaca.
Tabela 1. Vrijednosti testiranja Zmijewski modela na istraživačkom uzorku
Izvor: Izračun autora
Iz navedene tablice sumirali smo sljedeće razultate:
Od 76 preduzeća koja nisu imala teškoća u poslovanju godinu dana nakon urađenih finansijskih analiza, deset preduzeća je imalo skor veći od 0,5, te je pogrešno ocijenjeno 66 preduzeća. Za ovu grupu preduzeća prihvatljivost modela je 13,18%
Od 12 preduzeća koja su imala poteškoća u poslovanju, devet preduzeća je imalo skor ispod 0,9, te su tri preduzeća pogrešno ocijenjena. U ovoj grupi model je pokazao tačnost od 75%.
Od ukupno obrađenih 88 preduzeća u uzorku, 66 preduzeća je pogrešno ocijenjeno, te se model pokazao nepouzdanim.
RASPRAVA
Na rezultate istraživanja najviše je uticalo poslovno okruženje u kojem djeluju testirana preduzeća. Naime, Bosna i Hercegovina, kao jedna od tranzicijskih zemalja, susreće se sa nizom izazova, a koje se reflektuju na poslovno okruženje, ali i na poslovnu etiku. Jedan od najvećih problema sa kojima se ekonomija hrve je prisustvo sive ekonomije. Kao najčešće razloge nastanka i razvoja sive ekonomije ističu se visoko fiskalno opterećenje, složene i skupe poreske procedure, nedovoljan broj stručnih kadrova zaposlen u poreskoj administraciji, netransparentnost iste, ali i veliki nivo tolerancije poreskog aparata i ukupne javnosti prema poreskoj evaziji. U narativu je postalo skoro uobičajeno isticati kako neki od privrednih subjekata neadekvatno obračunava poreske obaveze. Na drugoj strani se nalazi problematika male privrede, koja zbog administrativnih barijera ima manju produktivnost, pa privredna društva često profitabilnost jedino grade na poreskoj utaji i u zoni nezakonitog i netransparentnog poslovanja.
Čak je u javnom diskursu kreiran pojam „kreativno računovodstvo“, koji se koristi za opisivanje neispravnog i nezakonitog poslovanja i evidentiranja poslovnih prihoda i obaveza u finansijskim izvještajima društva. Autorica Škarić-Jovanović (2011) tvrdi da je „kreativnog računovodstva“ znatno više u tranzicijskim zemljama nego u zemljama razvijenog Zapada jer novčani tokovi nisu jasno definisani, kontrolisani, a menadžeri nisu dovoljno kompetentni. Najčešći načini, prema navedenoj autorici, nezakonitog knjiženja finansijskih transakcija odnose se na neevidentiranje ukupnog prometa, nabavljanje robe i sirovina po, također, netransparentnim novčanim tokovima i plaćanjem u gotovini, rad radnika na „crno“, razlika između stvarnih i prikazanih obaveza po platama i mnoge druge. Također, nekada su menadžeri motivisani na drugu krajnost - evidentiranje viših prihoda od stvarnih kao što su prerano iskazivanje prihoda, iskazivanje nepostojećih prihoda, precjenjivanje postojećih prihoda i uključivanje neposlovnih prihoda u poslovne. Siva ekonomija može se naći u u razvijenim zemljama, pa tako na primjer, u Austriji se procjenjuje da je ista 8-10%, a u Švicarskoj oko 7%. Prisustvo neregistrovanih prometa u tranzicijskim zemljama je znatno veće. Prema najnovijim istraživanjima, procenat sive ekonomije u Bosni i Hercegovini, a slično je i u drugim tranzicijskim zemljama, oko 25%. Posmatrajući ukupan BDP, ovo znači da oko 7 milijardi maraka nije oporezovano niti evidentirano u poslovnim knjigama preduzeća. Prenoseći, konkretno, ovu činjenicu na istraživački uzorak, moglo bi se doći do drugačijih scenarija i konačnih rezultatata u testiranju Zmijewski, ali i drugih modela na tržištima tranzicijskih zemalja da su prihodi i druge bilansne stavke istinito prikazani. Međutim, iako sporo, kroz godine bilježi se poboljšanje na terenu sive ekonomije, što budi optimizam.
Druga bitna činjenica koja znatno utiče na prihvatljivost statističkih modela ua ocjenu narušenosti poslovanja u tranzicijskim zemljama je pravnog karaktera, a odnosi se na dugotrajan proces sudskih postupaka kao i sporo ili zanemareno gašenje insolventnih pravnih lica. Naime, u poslovnim knjigama su evidentirane obaveze koje bi, prema poslovnim praksama preduzeća u razvijenim zemljama, odavno bila ili naplaćena ili otpisana. Dodatno, kašnjenje u izvršavanju obaveza prihvatljivije je u tranzicijskim zemljama. Zakonska regulativa u zemljama razvijenog Zapada i regulativa u tranzicijskim zemljama ne razlikuju se znatno, ali sprovođenja pravnih naloga značajno odstupaju. Kao rezultat sporosti u plaćanju obaveza između pravnih lica u privredi nalazimo aktivna preduzeća koja bi po svim tržišnim parametrima odavno trebala biti isključena iz finansijskih tokova. Isto utiče na mogućnost korištenja postojećih, svjetski priznatih modela za predviđanje finansijskog neupjeha preduzeća, pa i Zmijewski modela.
Pored specifičnosti tranzicijskih zemalja, karakteristike malih i srednjih preduzeća onemogućavaju korištenje istih tretmana kao velika preduzeća. Mala i srednja preduzeća, generalno, svugdje u svijetu, imaju veću vjerovatnoću gašenja. U prve tri godine poslovanja, 30-40% ih se u prva tri godine ugasi, 60% u narednih osam do deset godina, a treću generaciju polazeći od osnivača, realizuje samo 5% malih i srednjih preduzeća. Većina ih nema pristupa međunarodnim tržištima, osim ako ne nastupaju udruženo ili pod okriljem velike korporacije. Relativno nizak nivo kapitala koje karakteriše mala i srednja preduzeća, a što smo konstatovali i u ovom uzorku, onemogućava im da opstanu u uslovima kriza. Svjesni smo da su finansijske krize sve češće, a nestabilnost trišta izražena. Klasifikacija preduzeća u tržišno razvijenim ekonomijama i zemljama u tranziciji znatno se razlikuje. U prvima su kao velike kompanije okarakterisane one koje imaju znatno više prihode, imovinu i broj radnika, nego što je to slučaj u tranzicijkim zemljama. Ova činjenica, također utiče na mogućnost primjene Zmijewski modela kao prediktora narušenosti poslovanja preduzeća, jer, podsjećamo, model je prvobitno primijenjen za tretman velikih preduzeća razvijenih zemalja svijeta. Uzimajući sve navedeno, nije ni čudno što je prediktivnost statističkih modela koji se koriste u razvijenim zemljama znatno manja u tranzicijskim zemljama.
ZAKLJUČAK
Uprkos činjenici da tranzicijske zemlje imaju sličnu zakonsku regulativnu u pogledu tretiranja poslovanja preduzeća, tržišni uslovi, prije svega razvijenost nacionalne ekonomije diktiraju mogućnost sprovođenja istovjetnih kriterija na analize poslovanja preduzeća. Postojeći modeli za procjenu kontinuiteta poslovanja preduzeća koji se koriste u razvijenim zemljama ne mogu se primjenjivati kod analiza preduzeća u tranzicijskim zemljama, prije svega zbog tržišnih uslova koji se ogledaju u sporosti plaćanja obaveza prema dobavljačima kao posljedica manje likvidnosti privrede, sporom gašenju insolventnih pravnih lica i klasifikaciji preduzeća na velika, srednja i mala, kao posljedica nivoa razvijenosti svake zemlje. Ono što nije urađeno tokom ovog istraživanja je odabir najboljih finansijskih pokazatelja isključivo za preduzeća grupisana po djelatnosti kojom se bave, što ostavlja mogućnost drugim autorima da istraže za akademsku zajednicu, ali i za privredu, ovo, uvijek interesantno, istraživačko polje.