Sažetak sa skupa

Biološki temelji hibridizacije dentina

Zoran Azinović

Sažetak

Proučavanje građe i strukture dentina usko je povezano s pronalaskom i usavršavanjem tehnika istraživanja- svjetlosne mikroskopije i elektronske mikroskopije. Rezultati svjetlosne mikroskopije pružili su površan i necjelovit uvid u građu i strukturu dentina. Razvojem elektronske mikroskopije nastao je epohalan pomak u proučavanju građe i strukture tvrdih zubnih tkiva.
Potanko poznavanje građe i strukture tvrdih zubnih tkiva temelj je u razvoju koncepcije suvremenog adhezijskog restorativnog postupka. Dok adhezija na caklinu nije predstavljala problem u eksperimentalnom, a niti u kliničkom radu, adhezija na dentin uključuje mnoštvo specifičnosti i varijabilnosti. Adhezija na dentin ovisi o nekoliko
skupina čimbenika:
1. biološkoj osnovi supstrata za adheziju
2. stanju i odgovorima pulpo-dentinskog kompleksa na adhezijski restorativni postupak
3. izboru materijala.
Suvremena koncepcija adhezije na dentin zasniva se na hibridnom sloju kao vezi između dentina i smole, zapravo tvrdih zubnih tkiva i restorativnoga materijala. Hibridni se sloj sastoji od monomerom infiltriranoga demineraliziranog dentina, ostataka zaostaloga sloja, polimerizirane smole, smolom infiltriranih kolagenih vlakana i kristala hidroksilapatita. Raspored i međusobni odnosi strukturalnih elemenata dentina imaju velik utjecaj na oblik i kakvoću hibridnoga sloja. Heterogena struktura dentina određuje specifična svojstva dentina: permeabilnost, vlažnost, fizikalna svojstva (tvrdoća, čvrstoća, elastičnost). Različitost strukture i fiziologije dentina određuje adheziju na dentin kao kompleksnu interakciju između biološkoga materijala (dentina) i adhezijskoga sustava. Većina zuba koji zahtijevaju adhezijski restorativni postupak imaju ili su imali karijesnu leziju. U dentinu i pulpi se kao rezultat karijesnog procesa događaju mnoge tkivne reakcije, kao što su stvaranje tercijarnog dentina i sklerozacija dentinskih tubula. Osim u karijesnom lezijom zahvaćenim dentinom, sklerozacija se javlja i u eksponiranom abradiranom cervikalnom dentinu. Obje vrste skleroziranoga dentina sprječavaju stvaranje smolastih produljaka. Vrijednosti čvrstoće veze su smanjene u usporedbi sa površinom normalnoga, fiziološkog dentina.
Izbor adhezijskoga sustava vrlo je važan čimbenik za proces hibridizacije i trajnost veze. Svaki adhezijski sustav sadrži sljedeće sastavnice: kiselina, primer, adhezijska smola. Do godine 1994. upotrebljavali su se adhezijski sustavi koji se primjenjuju u više koraka. Prigodom hibridizacije dentina događaju se velike promjene volumnog omjera minerala, vode i smole. Udio kolagenih vlakana ostaje isti. Stvaranjem hibridnoga sloja nastaju nova kemijska i fizikalna svojstva dentina i smole.

Ključne riječi

Hrčak ID:

3050

URI

https://hrcak.srce.hr/3050

Datum izdavanja:

15.9.2003.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 1.942 *