Izvorni znanstveni članak

PRELIMINARNA ISTRAŽIVANJA PREHRANE ČAGLJA (Canis aureus aureus) NA PODRUČJU ISTOČNE HRVATSKE

Ivica Bošković ; Poljoprivredni fakultet Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku, Osijek, Hrvatska
Tihomir Florijančić ; Poljoprivredni fakultet Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku, Osijek, Hrvatska
Ana Beck ; Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Relja Beck ; Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Krunoslav Pintur ; Veleučilište u Karlovcu, Karlovac, Hrvatska
Anđelko Opačak ; Poljoprivredni fakultet Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku, Osijek, Hrvatska
Siniša Ozimec ; Poljoprivredni fakultet Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku, Osijek, Hrvatska

Sažetak

U posljednjih petnaestak godina uočeno je značajno povećanje brojnosti populacije čaglja (Canis aureus aureus Linnaeus, 1758) u istočnoj Hrvatskoj. Budući da je grabežljivac, smatra se da povećanom brojnošću čini znatne štete u lovištu, prvenstveno hraneći se plemenitim vrstama divljači. U cilju provjere ove tvrdnje te utvrđivanja njegovih hranidbenih navika analiziran je sadržaj 40 želudaca čagljeva odstrijeljenih tijekom jedne lovne godine, pri čemu je pronađeno: dlake divlje svinje (kod 14 primjeraka), dlake i mišićno tkivo srneće divljači (3), mali glodavci (7), perje fazana (2), ostaci domaće svinje i peradi (12), beskralješnjaci i njihove ličinke (4), jaje (1), divlje i kultivirano voće, dudovi, šljive, višnje, glog (9), kukuruz u raznim fazama zriobe (6), zrnje suncokreta (3), sjemenke amorfe (1), lišće raznih trava (3) i otpaci anorganskog podrijetla (plastična folija). Za pretpostaviti je da su meso i dlaka podrijetlom od žive (srna) odnosno ranjene divljači (divlja svinja) ili da su pojedene nakon nepravilnog odlaganja sirovina animalnog podrijetla u lovištu. Mali glodavci u želucu potječu od primjeraka koje su čagljevi ulovili prvenstveno na poljoprivrednim površinama. Evidentno je da čagalj u pre-hrani koristi i različite vrste voća ovisno o godišnjem dobu odnosno vremenu njihova dozrijevanja. Može se zaključiti da je čagalj primarno izvrstan sanitarac u lovištu, budući da se prvenstveno hrani lešinama i otpacima u lovištu, a tek u njihovom nedostatku uzima hranu biljnog podrijetla odnosno lovi drugu dostupnu divljač, čime predstavlja potencijalnu štetočinu u lovištu.

Ključne riječi

čagalj (Canis aureus aureus); prehrana; istočna Hrvatska

Hrčak ID:

52245

URI

https://hrcak.srce.hr/52245

Datum izdavanja:

10.3.2010.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 4.918 *