Problematični izvori. Devetnaestostoljetna istraživanja ruskih ljekovitih izvora

Sažetak

Tradicionalni ruski svjetonazori objašnjavali su iscjeljenje vodom u terminima koje su drugdje
u Europi koristili i protestanti i katolici: kao božju milost ili intervenciju svetaca putem
relikvija ili čudotvornih ikona. Sveti bunari slobodno su se štovali u župama sve do 18. stoljeća
kada su Petar Veliki i Sveta sinoda (najviše upravno tijelo Ruske pravoslavne crkve)
zabranili hodočašća na svete izvore u reformističkoj težnji da iskorijene vjerska “praznovjerja”.
Koristeći se primarnim izvorima, u članku se razmatra kako su devetnaestostoljetni
događaji vezani uz ruske svete bunare i mineralne izvore bili povezani s društvenom klasom,
ekonomijom i već spomenutim osamnaestostoljetnim reformama koje su dovele do fuzije
Crkve sa strukturama vlasti. I dok su liturgijske aktivnosti povezane sa svetim bunarima kao
i imenovanje novih svetih bunara bili kriminalizirani, mineralni su izvori postali privlačni
zbog svoje “znanstvene” ljekovitosti te kao odmarališta i poslovni pothvati viših klasa.