Filozofija slomljenoga i praksa presloženoga. Antropološki aspekti eseja Alfreda Sohn-Rethela o napuljskom odnosu prema tehnici

Sažetak

U tekstu se analizira sadržaj eseja o Napulju i njegovim stanovnicima iz sredine 1920-ih godina
koje je napisao naknadno utjecajni njemački marksistički filozof i ekonomist vrlo blizak
Frankfurtskoj školi – Alfred Sohn-Rethel. Ključ za čitanje tih tekstova objedinjenih pod
naslovom Napoli: filozofija slomljenoga [Napoli: la filosofia del rotto] nalazi se u ideji kako za
Napolitance tehnika počinje raditi tek kada je “slome” i “podrede” vlastitoj kontroli; ta teza
povezuje se s antropološkom teorijom bricolera Claudea Lévija-Straussa te se pritom ukazuje
na koncept poroznosti koji u ono vrijeme ima i epistemološku važnost u kontekstu interpretacija
talijanskoga juga. Naposljetku, sadržaj se autorovih eseja uspoređuje s dijelom
politika i rezultata uvođenja tejlorističke “znanstvene organizacije” rada dvadesetih godina
u talijansku i širu privredu.