Forest, forest, forest. Sometimes we sleep. Walking, sleep, walking, sleep. It’s dangerous on this way. Naoružani migrantski krajolici na periferiji Europske unije

Sažetak

Skriveni migrantski putevi kroz Hrvatsku vode, među ostalim, i kroz šumske predjele koji
uključuju šumska područja uz državne granice, ali i šume u unutrašnjosti teritorija. Šume se
može vidjeti kao, makar i surova, skloništa za migrante ili kao zelene tunele koji vode do željenih
odredišta, ali i kao poprišta stradanja i nasilja. Članak šumama o kojima je riječ pristupa
kao krajolicima koji su od nepristranog prirodnog okoliša pretvoreni u aktivne činitelje
stvaranja i održavanja režima kontrole granice, odvraćanja i istjerivanja neželjenih migranata.
Na temelju višegodišnjih terenskih istraživanja i javno dostupnih (arhivskih, medijskih
i drugih) izvora nastojimo dokumentirati, interpretirati i povezati predmete i prakse koji
sudjeluju u konstruiranju šume kao neprijateljskog terena i opasnog okruženja za migrante
i kao važnog elementa u kontroli neželjenih migracija. Riječ je s jedne strane o predmetima
i praksama kojima se intervenira u šume, poput postavljanja kamera ili sječe stabala te
s druge strane o intervencijama u šumama, poput policijskog presretanja ili protjerivanja.
Osim o tim intervencijama izvana u kontekstu kreiranja šume kao opasnog okruženja može
se govoriti i o ulozi same prirode i njezinih osobina, kao i o uzrocima migrantskog bivanja u
prirodi. Iako se na prvi pogled čini da ljudi u pokretu sami biraju šumu za mjesto i trasu svojeg
kretanja, oni su politikama isključenja (viznim režimom, azilnim sustavom i dr.) u nju
gurnuti i istjerani. Time se, u konačnici, i šume u Hrvatskoj svrstavaju u naoružane krajolike
isključenja i smrti poput onih pustinjskih (npr. De León 2015), planinskih (Del Biaggio et
al. 2020), maritimnih (npr. Albahari 2015) ili arhipelaških (npr. Mountz 2017).