Društvene teorije umirovljenja i produktivnog starenja

Sažetak

Tema ovoga rada pregled je društvenih teorija starenja i njihova odnosa prema instituciji umirovljenja. Pod društvenim promjenama u razdoblju starenja razmatraju se promjene odnosa društva i pojedinca do kojih dolazi tijekom starenja, a očituju se u promjenama aktivnosti, interakcija i uloga starijih
osoba. Autori pokazuju u kojoj je mjeri konstruiranje dobi, starosti i institucije umirovljenja pod utjecajem gospodarskih, strukturnih i kulturnih čimbenika pojedinog društva. Pritom se zalažu za izmijenjeni koncept dobi, koji u suvremenom razdoblju postaje mnogo složeniji, podjednako zbog
povećanja očekivane dobi života pojedinca i promjena u životnim stilovima. Umirovljenju pristupaju kao instituciji, procesu i iskustvu s naglaskom na kontekst koji ga oblikuje. Široko rasprostranjenom mitu o neproduktivnosti i neaktivnosti starijih osoba po umirovljenju, odnosno izlasku s tržišta rada, koji nerijetko predstavlja temelj za njihovu društvenu isključenost ili marginaliziranost,
autori suprotstavljaju teorijske pristupe i rezultate empirijskih istraživanja koji se bave konceptom produktivnog starenja, odnosno očuvanjem i/ili razvijanjem određenih aktivnosti u starijoj dobi (zadržavanje aktivnog životnog stila). Koncept produktivnog starenja supsumira višestruki doprinos starih ljudi vlastitu blagostanju, kao i blagostanju njihovih zajednica, odnosno društva u cjelini.