Anthropology as Necessary Unlearning. Examples from Camps, Courts, Schools and Businesses / Antropologija kao nužno odučavanje. Primjeri iz kampova, sudnica, škola i poduzeća

Sažetak

This paper explores the problems which arise when people attempt to communicate across cultural boundaries. I draw on my fieldwork experience in various settings in Eastern and Central Europe – camps, courts, schools and businesses – where I found that communication works best when trust is established, and that the necessary step to fulfil this condition was to learn how to unlearn deeply rooted assumptions on both sides. The paper begins with a discussion of racial and ethnic stereotypes, drawing on a range of insights from evolutionary psychology and cognitive science. I then turn to memory myths, suggesting how to apply recent findings from specialized memory research. In the second part of the paper, I challenge the concept of “intercultural”, which can all too easily legitimate the "clash of civilisations" ideology. In order to establish real intercultural communication, I suggest that we must abandon models of verbatim translation and instead take advantage of recent anthropological insights into how language works, how meanings are socially constructed and how shared understandings are achieved. In all this, I build on the work of linguistic and legal anthropologists who are already contributing to this endeavour and conclude with some meditations on the related themes of counter-dominance and laughter.

U ovom radu istražujem poteškoće do kojih dolazi u pokušajima komunikacije preko kulturnih granica. Oslanjam se na svoj terenski rad u različitim sredinama u Istočnoj i Srednjoj Europi – u izbjegličkim kampovima, sudnicama, školama i poduzećima – u kojem sam zaključila da komunikacija najbolje funkcionira kada se uspostavi povjerenje, a korak koji je potreban da bi do toga došlo je na obje strane naučiti kako odučiti duboko ukorijenjene pretpostavke. Rad započinje raspravom o rasnim i etničkim stereotipima, u kojoj se oslanjam na niz uvida iz evolucijske psihologije i kognitivne znanosti. Zatim se okrećem mitovima o pamćenju te predlažem kako primijeniti najnovija otkrića specijaliziranih istraživanja pamćenja. U drugom dijelu rada problematiziram koncept "interkulturnosti", koji često legitimizira ideologiju "sukoba civilizacija". Predlažem da za uspostavu stvarne interkulturne komunikacije moramo napustiti modele doslovnog prevođenja i umjesto toga iskoristiti recentne antropološke uvide u načine funkcioniranja jezika, društvene konstrukcije značenja i postizanja zajedničkog razumijevanja. Pritom se nastavljam na radove lingvističkih i pravnih antropologa u ovom području te članak zaključujem razmišljanjima o povezanim temama kontradominantnosti i smijeha.