Packerovo korištenje Novoga zavjeta u njegovu nauku o učeništvu

Sažetak

Ovaj članak istražuje način na koji je J. I. Packer, jedan od najistaknutijih evanđeoskih teologa 20. i 21. stoljeća, koristio Novi zavjet kako bi izgradio svoje gledište o učeništvu. Premda nam Packer u svojim djelima nije pružio sustavan prikaz učeništva, brojne reference vezane uz taj pojam otkrivaju njegovu duboku preokupaciju ovom temom. Stoga sam odlučio pratiti način na koji je koristio Novi zavjet s namjerom konstrukcije holističkoga razumijevanja učeništva. Kako bih ostvario ovaj cilj, poduzeo sam nekoliko vlastitih koraka. Prvo sam proučio njegov općenit pogled na Bibliju, zatim sam zagrebao malo dublje u istom smjeru, istraživanjem načina na koji je koristio Novi zavjet kao temeljni izvor svoje teologije učeništva. Preostala četiri koraka istražuju Packerovo stvarno korištenje novozavjetnih knjiga, što će nam iznjedriti njegov nauk o učeništvu. Vezano uz to, proučavao sam njegove misli o učeništvu prateći njegovo istraživanje ove teme u četirima Evanđeljima, Poslanicama (Pavlovim i drugim), Djelima apostolskim i Knjizi Otkrivenja. Ujedno sam ukratko istražio ono što nazivam Packerovim dvama stupovima učeništva, koje ističe kao narav učeništva i učenje o učeništvu – prvi stup nalazimo objavljen u Evanđeljima, a drugi u Poslanicama. Činjenica da sam otišao izvan Evanđelja i Poslanica u kratko istraživanje Djela apostolskih i Otkrivenja prirodna➡︎