PRAVO DJETETA NA SAZNANJE VLASTITOG PODRIJETLA

Sažetak

Cilj ovoga rada sustavna je analiza obiteljskopravnih normi kojima se regulira utvrđivanje i osporavanje majčinstva i očinstva radi zaštite djetetova prava na saznanje vlastita podrijetla. Utvrđivanjem podrijetla djeteta uspostavlja se obiteljsko-pravni (statusni) odnos roditelj – dijete. U tom smislu, u radu se detaljno analiziraju različiti mehanizmi za ostvarivanje prava djeteta da zna tko su mu roditelji kako bi uživalo njihovu skrb te ostvarilo sva prava i obveze koje proizlaze iz obiteljskog odnosa roditelj – dijete. Produbljeno se analiziraju presumpcija majčinstva i presumpcija očinstva, postupci priznanja očinstva te postupci utvrđivanja i osporavanja majčinstva i očinstva sudskom odlukom. U radu se, također, detaljno raspravlja o ulozi i postupanjima centra za socijalnu skrb, matičara, suda i drugih tijela koja sudjeluju u procesu utvrđivanja, odnosno osporavanja podrijetla djeteta. Poseban naglasak se stavlja na analizu pravnog položaja djeteta u postupcima kojima se utvrđuje ili osporava njegovo podrijetlo, sve radi propitivanja i davanja konačne ocjene o usklađenosti hrvatskog prava sa zahtjevima pravne zaštite djeteta koje u ovom području pred hrvatskog zakonodavca stavlja UN-ova Konvencija o pravima djeteta. U radu su raspravljeni i određeni problemi koji su u hrvatskom i u nekim komparativnim sustavima zbog nedorečene regulative nastali u pravnoj praksi. Rezultati analize upućuju na efikasnu zaštitu prava djeteta na saznanje vlastita podrijetla u hrvatskom pravu, temeljenu na koherentnom sustavu materijalnih i procesnih pravila, ali i na potrebu provođenja daljnjih istraživanja u ovom području, na što se uz argumentirano obrazloženje upućuje u zaključnom dijelu rada.