PRAVA PUTNIKA U AUTOBUSNOM PRIJEVOZU

Sažetak

Zbog brojnih prednosti, autobusni prijevoz putnika jedan je od najrazvijenijih oblika prijevoza putnika što potvrđuje i njegova normativna regulacija. Prijevoz putnika predstavlja ugovorni odnos između prijevoznika i putnika kojim se uređuju međusobna prava i obveze, pri čemu su karakteristike tog ugovornog odnosa neformalnost, dvostranoobveznost, naplatnost, konsenzualnost, ali i detaljna reguliranost prava one slabije strane – putnika. Prava putnika u autobusnom prijevozu uređena su kroz tri razine: međunarodnu, europsku i nacionalnu, pri čemu se propisi tih razina međusobno dopunjuju. Na međunarodnoj razini najvažniji dokument koji regulira prava putnika jest Konvencija o ugovoru o prijevozu u međunarodnom cestovnom prijevozu putnika i prtljage, čija je stranka i Republika Hrvatska, a koja kao najvažnije pitanje regulira pitanje odgovornosti prijevoznika koji za štetu nastalu na osobi putnika odgovara prema strogom kriteriju relativnog kauzaliteta. U okviru europskog zakonodavstva prava putnika u autobusnom prijevozu detaljno regulira Uredba o pravima putnika u autobusnom prijevozu regulacijom materijalnih prava putnika i odgovornosti prijevoznika, postupanja s pritužbama te jasno postavlja prava osoba s invaliditetom kao putnika. Hrvatski propisi relevantni za uređenje prava putnika u autobusnom prijevozu jesu Zakon o obveznim odnosima te Zakon o prijevozu u cestovnom prometu, ali i brojni drugi koji reguliraju sporedne djelatnosti vezane uz autobusni prijevoz. S obzirom na neformalnost ovog ugovornog odnosa, ulogu kreiranja prava putnika imaju, osim samog zakonodavca, i prijevoznici donošenjem općih uvjeta prijevoza kao autonomnih izvora prava. No, za bolje razumijevanje prava putnika ključni su i sudska praksa te opća načela prometnog prava.