OPORUKA – (NE)SAMOSTALNO RASPOLAGANJE
Ključne riječi:
oporuka, zakonsko nasljeđivanje, nužni nasljednici, zakonski nasljednici, ostaviteljSažetak
U Republici Hrvatskoj postoje dva temelja nasljeđivanja: zakon i oporuka. Zakonsko
nasljeđivanje provodi se ako ostavitelj nije svojom voljom oporučno odredio kako će razdijeliti
svoju ostavinu. U ovome radu istražit ćemo poštuje li se oporukom ostaviteljeva volja s
obzirom na nužni nasljedni red, koliki je postotak pozivanja zakonskih nasljednika na nužni
nasljedni red, postoji li način kako bi se poštovala ostaviteljeva volja. Također, usporedit
ćemo Republiku Hrvatsku s drugim zemljama, posebice zemljama Europske unije te pogledati
govori li Uredba 650/2012 nešto o nužnom nasljednom redu. Zaključno, dotaknut ćemo se
činjenica koje će nam objasniti razloge korištenja oporuke u manjoj mjeri u našoj državi nego
u drugim državama, što su njezine prednosti, a što nedostaci koji odbijaju građane Republike
Hrvatske da ju sastave. Kroz sudsku praksu tražit ćemo odgovore na navedena pitanja i
vidjeti koliko se teorija i praksa uistinu poklapaju i u kojoj su mjeri kod nas građani upoznati
s pravom na nužni nasljedni red, kad iza ostavitelja preostane oporuka s obzirom na to da
se postupak prava na nužni dio pokreće samo na zahtjev zainteresirane osobe, nikada po
službenoj dužnosti. S obzirom na to da oporuka predstavlja iznimku u odnosu na zakon koji
se smatra pravilom, tako se nužni dio smatra iznimkom unutar oporuke te ćemo skrenuti
pozornost na mogućnost zaobilaženja ove iznimke u iznimci i navesti primjere na koje sve
načine ostavitelj može osigurati svog nasljednika da u potpunosti naslijedi bez bojazni
dijeljenja nužnim zakonskim nasljednicima.
