Prilog analizi političkih govora Slobodana Miloševića (28.6.1989.) i Franje Tuđmana (24.2.1990.)

Apstrakt

Rad je pokušaj analize gazimestanskog govora Miloševića i Tuđmanovog govora na prvom općem saboru HDZ-a. Intencija je pokazati da što se tiče samog govora Miloševića, on nije imao za primarni cilj nasilno razbijanje Jugoslavije, kao ni međurepubličke ratove. S druge strane, rad bi trebao pokazati da Tuđmanov govor, gledajući u cjelini, nije bio proustaški. U tom kontekstu, period koji se analizira završava neposredno uoči prvih višestranačkih parlamentarnih izbora u Hrvatskoj, dakle ne obrađuje dolazak HDZ-a na vlast. Također, apstrahira se od drugih društvenih aktera, bilo u Srbiji, bilo u Hrvatskoj, posebno Srba u Hrvatskoj. Provedena analiza političkih govora nema ni na koji način za cilj relativizaciju uloge dvaju protagonista niti ih abolira od političke odgovornosti za raspad Jugoslavije i nastale ratove. Sagledavanje i analiza njihovih govora izvršena je u kontekstu vremena u kome su održani i svijesno je apstrahiran naknadni razvoj političkih događaja u Jugoslaviji. Naravno, iako govornici nisu mogli pretpostaviti koje će biti krajnje posljedice njihovih govora, sigurno je da su obojica, kao već iskusni političari, mogli pretpostaviti da će oni proizvesti snažni efekt i podignuti tenzije u javnom prostoru.