USTAVNOPRAVNA ZAŠTITA NACIONALNIH MANJINA: PROTUVEĆINSKI ARGUMENT U ULOZI ZAŠTITNIKA DEMOKRATSKIH VRIJEDNOSTI

Apstrakt

Formalni pozitivno-pravni okvir zaštite prava nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj na visokoj je razini uzimajući u obzir odredbe Ustava Republike Hrvatske i Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina (sa snagom organskog zakona), prihvaćenih i potvrđenih međunarodnih ugovora te drugih zakona i podzakonskih akata. Dodatno, iz ustavnosudske prakse proizlazi spremnost na zaštitu prava nacionalnih manjina, što je apostrofirano potvrdom st. 2. Izvorišnih osnova, čl. 1. i čl. 3. (iz kojih proizlazi prihvaćanje tzv. političkog ili građanskog koncepta naroda) te čl. 12., st. 2. (mogućnost uvođenja jezika i pisma nacionalnih manjina u službenu uporabu u jedinicama lokalne samouprave) dijelom hrvatskog ustavnog identiteta. Stoga je razloge problema u ostvarivanju prava nacionalnih manjina potrebno tražiti u nedostatnom stupnju razvoja društvene i političke kulture.