Budućnost istočnog partnerstva Europske unije

Apstrakt

Proces proširenja jedan je od ključnih vanjskopolitičkih instrumenata Europske unije. Proširenje je Europskoj uniji pomoglo reagirati na velike promjene nastale slomom socijalističkih sustava u Europi, te učvrstilo demokraciju, ljudska prava i stabilnost u državama srednje i istočne Europe koje su postale članice Europske unije. Ostatak istočnog susjedstva Europska unija obuhvatila je politikom Istočnog partnerstva s kojim je, bez obećanja perspektive članstva, planirala sličan scenarij. Međutim, nakon šest godina ta se inicijativa nije pokazala adekvatnom u rješavanju problema istočnog susjedstva, niti je približila države Istočnog partnerstva europskim vrijednostima u onoj mjeri kako je to zamišljeno unutar Europske unije. Pored toga, neuspjeh u realizaciji političkih ciljeva Istočnog partnerstva još jednom je ukazao na nedostatak jedinstva unutar Europske unije i na postojanje različitih interesa u pogledu istočnih susjeda. U isto vrijeme, nove okolnosti u istočnom susjedstvu – promjena geopolitičkog konteksta, ruska vanjska politika, Ukrajinska kriza, pojava alternativne integracije u formi Euroazijske ekonomske zajednice – pozivaju na konkretniju ulogu Europske unije prema susjedima na istoku i na redefiniranje politike Istočnog partnerstva. Ovaj rad bavi se pitanjem budućnosti politike Istočnog partnerstva, s posebnim naglaskom na mogućnost uključivanja istočnog susjedstva u širi kontekst europske politike proširenja. Iako do novih proširenja sasvim izvjesno neće doći u dogledno vrijeme, Europska unija trebala bi barem predložiti neka nova rješenja kako bi se nastavio proces približavanja država Istočnog partnerstva Europskoj uniji. S obzirom na trenutnu ekonomsku i političku situaciju u Europskoj uniji, promjene je realno očekivati jedino kroz reformu postojećih inicijativa – Istočnog partnerstva i Europske politike susjedstva.