Četiri ogledala za vladara. Leo Strauss ili prva etida iz metodološke polifonije

Apstrakt

Prvi iz niza od četiri teksta o odnosu metodologije povijesti političkih ideja i tumačenja, problematiziranom na primjeru Machiavellijeva Vladara, bavi se Leom Straussom. I Straussova metoda i njegovo čitanje Machiavellija snažno su obilježili raspravu koja se o tim temama vodila u drugoj polovini 20. stoljeća. Cilj je teksta pokazati vezu između Straussova metodološkog polazišta i na njemu utemeljene interpretacije. U uvodnom dijelu prvoga teksta razmatra se Straussova metodološka pozicija, najprije s obzirom na svoj općenitiji oblik iznesen u djelu Progoni i umijeće pisanja, a potom i u pogledu njezina specifičnog oblika u kojem je prisutna u studiji posvećenoj upravo Machiavelliju, Misli o Machiavelliju. Središnji dio rada odnosi se na Straussovo tumačenje Vladara. Zaključno se Straussova metodologija i njegova interpretacija Machiavellija suočava s kritikama koje su uputili Quentin Skinner, J. G. A. Pocock i Claude Lefort, trojica autora s čijim ćemo se tumačenjima sučeliti u sljedećim tekstovima.