PRISTANAK OBITELJI ZA UZIMANJEM ORGANA ILI TKIVA OD PREMINULE OSOBE RADI PRESAĐIVANJA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Sažetak

Republika Hrvatska zemlja je sa sustavom pretpostavljenog pristanka darivanja
dijelova ljudskog tijela nakon smrti gdje pristanak obitelji, zakonski, nije jedan od uvjeta za uzimanjem dijelova ljudskog tijela radi presađivanja. No isti je uvjet propisan Kodeksom medicinske etike i deontologije. U ovom radu, autor prvotno predlaže usklađivanje Kodeksa s aktualnim zakonodavstvom. Sukladno tome, u radu se, kritički, prije svega analizira tipologija samog Kodeksa, etička pitanja te etički i pozitivistički razlozi usklađivanja Kodeksa s aktualnim zakonodavstvom. Nadalje, iako autor u prvom redu smatra da Kodeks treba uskladiti sa zakonodavstvom, također smatra da je odredba o pristanku obitelji za uzimanjem organa i tkiva sama za sebe manjkava i nekvalitetno razrađena. U tom vidu, razmatrajući poredbena zakonodavstva i određene presude Europskog suda za ljudska prava, analiziraju se trenutne odredbe Kodeksa o uzimanju i presađivanju organa i tkiva od preminule osobe te se razmatra koje bi činjenice Kodeks trebao sadržavati kako bi mehanizam pristanka obitelji kod darivanja dijelova ljudskog tijela nakon smrti bio učinkovitiji. Naime, ako autorov prvotni prijedlog za usklađivanjem Kodeksa sa zakonima ne bi bio prihvaćen, autor predlaže makar detaljniju i precizniju razradu već spomenutih trenutnih odredbi Kodeksa, a koje se tiču točnog definiranja obitelji i srodnika te točnih rokova i načina obavještavanja obitelji, ali i preciziranje pojma „etičnosti“ uzimanja organa ili tkiva.