USTAVNOPRAVNO PITANJE KRUNIDBE U HRVATSKO-UGARSKOM PRAVU (U POVODU 150. OBLJETNICE KRUNIDBE FRANJE JOSIPA I. ZA KRALJA UGARSKE I HRVATSKE)

Sažetak

Ove godine navršava se 150. obljetnica krunidbe Franje Josipa I. za kralja Ugarske i Hrvatske koja je s mađarske strane označena uvjetom za pomirbu s Bečom i sklapanje Austro-ugarske nagodbe. Ovaj kompromis između Austrije i Ugarske u mnogim je segmentima poslužio kao predložak za godinu dana poslije sklopljenu Hrvatsko-ugarsku nagodbu. Ovim dvjema nagodbama Mađari su uredili svoje odnose s dvorom i s Trojednom Kraljevinom Hrvatskom, Slavonijom i Dalmacijom, s kojom se Ugarska od 1102. nalazila u državnoj zajednici. Tako je okončan dugotrajni sukob s Austrijom, a i hrvatsko pitanje u Budimpešti i Beču skinuto je s dnevnog reda. Krunidba je tijekom osam stoljeća zajedničke državne zajednice bila jednim od stožernih ustavnopravnih pitanja. Sam čin krunidbe, koji je kralju davao legitimitet, sastojao se od crkvenoga obreda (pomazanja) i svjetovnoga dijela koji se očitovao u polaganju prisege, a imao je javnopravni karakter i značenje. Ovo potonje ogledalo se u činjenici da su prisega i krunidbena zavjernica (diploma inaugurale) smatrane ugovorom između naroda i kralja pa je stoga krunidbena zavjernica imala karakter ustava. Kralj je legitimitet dobio samo ako je okrunjen krunom sv. Stjepana (svetom krunom), pa je tako i car Franjo Josip mađarskim i hrvatskim kraljem postao tek nakon krunidbe u Budimu. S obzirom na to da je tada funkcija palatina bila nepopunjena, Ugarsku je na krunidbi u palatinovo ime zastupao grof Andrassy koji je bio predsjednik vlade. Nakon kraljeve smrti 1916. pri posljednjoj kraljevskoj krunidbi povela se političko-pravna rasprava oko toga treba li Ugarsku zastupati predsjednik vlade ili pak netko drugi u ime naroda.