Socijalni rad i obiteljsko nasilje u Hrvatskoj kroz orođeni pogled: između moći i prekarijata

Sažetak

Ovaj članak istražuje rodno-slijepu percepciju profesije socijalnog rada u Hrvatskoj i odnos prema slučajevima nasilja u obitelji. Posljednjih nekoliko godina mediji i javnost rutinski su izražavali ogorčenost socijalnim radnicama jer nisu spriječile teške slučajeve nasilja nad ženama i djecom. Međutim, položaj socijalnih radnika/radnica u hrvatskom društvu drastično se promijenio iz prijašnjeg sustava državnog socijalizma u kapitalizam koji je obilježen nedostatakom financiranja i nedostatak osoblja u sektoru. Tvrdim da je potreban nijansiraniji, rodno orijentiran pristup u zahtjevanju preventivnog radu od centara za socijalni rad. Većina studija o uzrocima izgaranja socijalnih radnika i radnica zanemarila je feminizaciju profesije i rodne implikacije za njihov nesigurni profesionalni položaj i odgovornost za zaštitu i pomoć najranjivijim članovima društva. Percepcija njihovog rada od strane drugih stručnjaka koji rade sa slučajevima nasilja u obitelji, kao i od samih socijalnih radnika, važna je za razumijevanje šire slike profesionalne prosudbe i pripisivanja krivnje. Provedeni su dubinski intervjui sa stručnjacima koji se bave nasiljem u obitelji, uključujući policiju, suce/sutkinje, tužitelje/ice, socijalne radnike/radnice, koordinatorice feminističkih nevladinih organizacija i radnice skloništa za žene. Feminizacija socijalnog rada i sustavno podcjenjivanje skrbničkog rada pridonosi targetiranju socijalnih radnica, a istovremeno ostavlja patrijarhalnu institucionalizaciju neistraženom. U ovom članku tvrdim da bi socijalne radnice i radnici imali koristi od klasne i rodne solidarnosti sa svojim klijenticama u borbi protiv patrijarhalnih predrasuda.