O Sekstovu kriteriju skeptičkoga nazora

Sažetak

Članak pobliže istražuje kriterij, cilj i glavno ustrojbeno načelo skeptičkoga nazora, usredotočujući se prvenstveno na problematiku koju je Sekst Empirik iznio u svome poznatom djelu Obrisi pironizma. Rasprava će se uglavnom voditi oko pitanja što uopće znači živjeti »držeći se pojava«, što prema Sekstu vrijedi kao kriterij ili standard djelovanja onih koji ne zastupaju dogme, te kakva bi bila narav i koje bi bile izravne posljedice takva života. Mišljenja sam da je skeptički život, kako je prikazan u prvoj knjizi Obrisi pironizma, manjkav, nepoželjan i zapravo nemoguć za čovjeka te da krajnji rezultat skeptikovih nastojanja nije vrijedan napuštanja znanja. Proširujući doseg Sekstova poimanja τἀ φαινόμενα, ali zadržavajući njegovu kritiku doktrinarne filozofije, s umjereno kantovskoga stajališta, iznijet ću argumente u prilog tezi da skeptičko stajalište ipak nije jedini prihvatljiv način filozofijskoga istraživanja te da postoji opcija koja bi očuvala mogućnost znanja o bitnim područjima ljudskoga života, a ne bi potonula u dogmatizam.