Trojstvena teologija u Karmelskoj školi

Sažetak

Polazeći od obilja već napisanih studija na ovu temu unutar karmelske duhovnosti, nimalo se ne kolebam izraziti mišljenje o njihovoj određenoj nedostatnosti, osobito s obzirom na potrebu kvalitetnijega razumskog pristupa ovako teškim temama, ali i potrebu uspostave njihova odnosa s teološkom i kulturalnom osjetljivošću danas. Već u prvom dijelu svoje studije, izdvajajući tzv. “konstitutivne” elemente trinitarne teologije u toj velikoj školi duhovnosti, stavljam primarni naglasak na “interkomunionalnost”, u kojoj svako teološko istraživanje nalazi svoj smisao. Ova interkomunija ostvaruje se odnosima koji su posve u skladu kako s ontološkom stvarnošću ljudskoga bića tako i Boga koji mu se otkriva radi zajedništva. Naime temeljna ljudska potreba je doseći transcendentnost svoga bića. Upravo u toj potrebi nazirem mogućnost da se ona doista i ostvari putem susreta našega bića s božanskim bićem kroz odnose koji mijenjaju. Veliku ulogu u ostvarivanju te temeljne ljudske potrebe pridajem posredstvu teološke spoznajne stvarnosti, koja se događa kroz studij ili općenito kroz neki drugi oblik prouke. Na taj način, zahvaljujući otvaranju bića interkomuniji i proširenju spoznajnoga, sve više se umanjuje prostor ograničenosti našega bića, a istovremeno ono se sve više otvara svojim novim mogućnostima. Govor odnošajnosti, koji po sebi pripada kategoriji osobe, primjenjujem i na monoteističko poimanje Boga u Karmelu, apstrahirajući na čas, ali samo kategorijalno, od njegove trinitarnosti, kojoj ću se u središnjem dijelu ove studije intenzivnije posvetiti kroz analizu sanjuanističkog pristupa iznesenoj temi. Zanimljivo je primijetiti da je specificum ove velike škole upravo “odnošajnost” i onda kada pojmovi kao takvi to ne sugeriraju, nego su takve naravi da im “odnošajnost”, u smislu ujedinjujuće dimenzije Boga i čovjeka, što je svojstvo trinitarnog pristupa, i nije svojstvena, kao što je slučaj kada se govori o Bogu kao takvom. Ovo razrađujem u trećem dijelu studije. Trojstvenu odnošajnost obrađujem sustavnije u četvrtom dijelu ovoga istraživanja, oslanjajući se na dosta preciznu analizu kako pojmovlja tako i kategorija velikoga crkvenog naučitelja Ivana od Križa. Ukazujem također na egzistencijalni smisao ove odnošajnosti: preobrazba čovjeka.