Međunarodno iskustvo kao mogući prediktor sklonosti studenata prema emigraciji

Sažetak

Kroz međunarodna iskustva studenti stječu mnoga znanja i vještine te postaju vrijedan potencijalni resurs za oporavak hrvatskoga gospodarstva. No, pitanje je jesu li zbog svoje veće konkurentnosti i novih pogleda nakon završetka studija skloniji ostati u Hrvatskoj ili tražiti posao u inozemstvu. U radu se na uzorku od 118 studenata ekonomije istražuje sklonost emigraciji te stavovi povezani s emigracijom i prošlo međunarodno iskustvo kao mogući prediktori namjere života i rada u inozemstvu. Rezultati ukazuju na to da je 20% studenata sklono emigraciji, njih 30% neodlučno je, a 50% nije sklono emigraciji. Emigraciji su skloniji studenti koji imaju negativniji opći stav prema Hrvatskoj i koji povoljnijima procjenjuju privlačne čimbenike, odnosno ukupne prilike u inozemstvu. Kada se analiziraju pojedinačni potisno–privlačni čimbenici, rezultati ukazuju na to da je najvažniji prediktor sklonosti emigraciji procjena prilika za posao. Studenti koji prilike za posao doživljavaju povoljnijima u inozemstvu u odnosu na Hrvatsku, koji imaju negativniji opći stav prema Hrvatskoj te imaju bogatije međunarodno iskustvo skloniji su emigraciji. Proizlazi da je iznimno važna strategija zadržavanja mladih visokoobrazovanih s međunarodnim iskustvom upravo kreiranje prilika za posao.