Medicinska etika u palijativnoj skrbi

Sažetak

Palijativna skrb, odnosno medicina sveobuhvatna je aktivna skrb o bolesnicima s uznapredovalom ili neizlječivom bolesti i članovima njihovih obitelji koju pružaju kompetentni multidisciplinarni timovi, s ciljem poboljšanja kvalitete života a prema potrebama i zahtjevima pacijenta i obitelji. “Onomu koji odlazi iz života treba posvetiti jednaku pažnju zajednice kao i onomu malenomu ljudskomu biću koje tek ulazi u život”, rekla je jednom prilikom utemeljiteljica palijativne medicine u Hrvatskoj Anica Jušić. Moramo pokušati promijeniti mentalitet naše sredine te ostvariti obrazac u kojem će bolesnik biti u središtu zbivanja. U posljednjih dvadesetak godina palijativna medicina zaokuplja pozornost medicinske struke i poprima rastuću važnost u svijetu prvenstveno jer utjelovljuje koncept skrbi, a ne samo liječenja, razvijajući time opću svijest o važnosti skrbi, osobito kada liječenje više nije moguće. Palijativna medicina kao grana medicine koja proučava i skrbi za bolesnika s progresivnom, uznapredovalom bolesti ograničene prognoze brine se za optimalnu kvalitetu preostaloga života i prihvaćanju umiranja kao prirodnoga događaja, koji zdravstveni djelatnici interdisciplinarno sa psiholozima, socijalnim radnicima, ljekarnicima i duhovnicima trebaju potpomoći usmjeravanjem, preveniranjem komplikacija, ublažavanjem boli i patnje, pomaganjem da umiranje postane manje bolan događaj dostojan svih koji u njemu sudjeluju. Sukladno brojnim kodeksima medicinske etike i deontologije, jedno od najvažnijih obilježja medicinskoga poziva pomoć je i briga (skrb) za pacijenta, poglavito onoga teško bolesnoga i umirućega.