Prvi koncili u kršćanstvu i budizmu

Strukturne analogije i povijesne sličnosti

Sažetak

Velika važnost koju su za povijest Crkve imali prvi ekumenski sabori na Zapadu dobro je poznata. Manje je poznato da se, stoljećima prije prvih kršćanskih koncila, u Indiji odvijao sličan proces, u kojem su budistički redovnici na saborima pokušali odrediti i zapisati dogme kako bi pravovjerne nauke odvojili od heretičnih. Možemo reći da su prvi koncili i na Zapadu i na Istoku bili sazvani zbog potrebe za očuvanjem izvornog nauka te zbog straha od njegova nestanka, mijenjanja i/ili iskrivljivanja. S tim je povezan i proces kanonizacije svetih tekstova te sistematizacije izvornog nauka. Svemu se tomu pridružila i potreba za uspostavljanjem zbirke pravila koja su obuhvaćala praktične i disciplinske mjere te organizacijskih smjernica za jedinstveno i harmonično djelovanje unutar svake zajednice, bilo budističke ili kršćanske. Važnu analogiju nudi i proces uključivanja nauka u imperijalnu politiku, što je povezano s osobama vladara. Što se tiče budizma, to je indijski kralj Ashoka, a što se tiče kršćanstva, to je rimski car Konstantin Veliki. Oni su aktivno sudjelovali na saborima te doprinosili daljnjemu razvoju i jačanju budizma i kršćanstva.