Neotklonjivost vjere prema Charlesu Tayloru

Sažetak

Članak prikazuje tezu filozofa Charlesa Taylora o neotklonjivosti vjere u sekularnome dobu. Oslanjajući se na njegovo kapitalno djelo, na početku rada definira se sekularizacija, polazeći od društvene predodžbe vjere kao opcije koja se više ne podrazumijeva. Potom se, prateći samorazumijevanje čovjekova ja, ukazuje na procese i klime koje su pripravile sekularizaciju: srednjovjekovna reforma vjere, raščarenje svijeta, deizam, antropološki obrat i isključivi humanizam. Ti su procesi doveli ljudsko sebstvo u stanje nepropusnosti spram izvanjskoga. No nepropusno sebstvo, pod unakrsnim pritiskom vjere i nevjere, i dalje pokazuje svoju propetost prema transcendentnome. Zato se, nadalje, izdvajaju ključni principi Taylorove pozitivne hermenutike sekularizacije i razlozi nade u neotklonjivost vjere. Površno razumijevanje i neprijateljski stav prema sekularizaciji povisuju ulog strahu i pesimizmu u pogledu budućnosti religije. No, dublje shvaćena, sekularizacija nije i ne može biti kraj religije. U horizontu Božje pedagogije i religijskoga razvoja ljudskoga sebstva, sekularizacija se pokazuje kao providonosna etapa i nova prilika za religijsku vjeru.