Molitvice kao jedinstveni oblik obiteljskoga molitvenog života

Sažetak

U suvremenome načinu života sve manje vremena preostaje za obitelj i obiteljski molitveni život. Obitelj je svedena na nuklearnu jedinicu u kojoj su roditelji opterećeni poslom i svakodnevnim životnim ritmom, a djeca nametnutim školskim i izvanškolskim obvezama. Bake i djedovi nemaju onu ulogu koju su imali u tradicionalnome obliku života. O tome obliku života, njegovim elementima, svrsi, dosezima i učincima svjedoči, možda najizravnije, usmena književna baština. O vidovima molitvenoga obiteljskog života u prijašnjim okolnostima moguće je saznati iz fenomena molitvica. One, kao jedinstveni žanr u hrvatskoj vjerskoj usmenoj lirici, nisu tek ostatak hrvatske tradicijske prošlosti, folklorni ornament, već, kao što se želi pokazati ovim radom, dragocjen putokaz iz prošlosti u budućnost. Interdisciplinarnim pristupom, primjenjujući dosege iz područja religioznoga odgoja, etnologije, folkloristike, teorije književnosti i teorije kulture, ukazuje se na vrijednost molitvica u obiteljskome životu i odgoju mladih generacija. Na zalasku postmoderne, u post–postmodernome razdoblju, ponovo se traga za autentičnošću. Molitvice se u tom kontekstu iskazuju kao jedan od oblika povratka korijenima.