Analiza propovijedi blaženog Alojzija Stepinca o Presvetom Srcu Isusovu

Sažetak

Zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac je kao zatočenik u zatvoru u Lepoglavi sastavio zbirku homilija: Propovijedi o Presvetom Srcu Isusovu. U ovom se članku donosi analiza teoloških misli i pastoralnih poticaja koji ih obilježavaju. Nose biljeg vremena u kojemu su nastale, svojstven stil i jezik, a istražuje se i predočuje njihova struktura te autobiografska prepoznatljivost samoga autora. Istraživanje sadržaja samih propovijedi uvodi u autorovu jasnoću vjere u Isusa, utjelovljenu riječ Božju, njegov odnos prema Nebeskom Ocu i njegovu poslušnost volji Očevoj koja je u središtu njegova poslanja u povijesti spasenja ljudskoga roda, a donijelo je novi pogled na ljudsku vremenitost i vječnost. Iako je nadbiskup Stepinac bio nasilno odvojen od svoga stada i iako su mu bila nedostupna teološka vrela, ipak je u ovoj zbirci propovijedi predao Crkvi baštinu vrijednu znanstvenog istraživanja i nalaženja opravdanih razloga čašćenja Srca Isusova te dragocjeno vrelo za pastoralni rad. Oni, dok pronose Božju slavu, otkrivaju Nadbiskupov odgovor na poziv kršćanskog usavršavanja, jer „kroz pobožnost Isusovome Srcu i moleći litanije Srca Isusova oblikujemo svoju vjeru u to Srce kao znamen Božje ljubavi prema čovjeku“, i utiru put kojim svaki čovjek može prispjeti do svetosti i slave neba.