O strujama suvremenoga islama, svetom ratu i čitanju Kurana

Sažetak

Potresni masakri izvršeni tijekom građanskoga rata u Siriji i Iraku, od strane
raznih grupa, posebno onih udruženih pod amblemom ISIS–a (Islamske države
Iraka i Sirije) bili su povod da se mnogi poznavatelji, klerici i islamski teolozi i
drugi, širom svijeta, uključe u diskursnom nastojanju kako bi uspostavili bilo
kakve veze između kuranskih tekstova i ratnoga djelovanja militanata te države,
samoproglašene kao novi kalifat. To nastojanje inzistira na ideji da se u kuranskom
tekstu ne mogu naći nikakva opravdanja za zločine ISIS–a ni argumenti
koji podržavaju pretenzije njegovih militanata da ono što čine u Siriji i Iraku nije
ništa drugo nego ispunjavanje kuranske obveze, koja je u islamskoj vjeri poznata
kao obveza džihada (jihad). Tko je tu u pravu? Da bi se dao odgovor na to pitanje,
svakako ne i definitivno, potrebno je razmotriti niz pitanja. Prvo pitanje tiče
se konteksta glavnih strujanja u suvremenom islamu. To će nam omogućiti ustanovljavanje
mjesta koje grupe kao što su ISIS i Al Nusra (proizišla kao ogranak
Al Qaide) zauzimaju u islamskoj doktrinarnoj tipologiji i topologiji. Drugo pitanje
tiče se same koncepcije džihada. Treće je pitanje odnosa samoga kuranskoga
teksta s ratom, nasiljem i mogućim načinima čitanja toga teksta. Drugo i treće
pitanje omogućavaju nam da sagledamo do koje su mjere utemeljene pretenzije
tih grupa da njihovi pokreti predstavljaju oživljavanje autentičnoga islama.