POJAM UBROJIVOSTI U KAZNENOPRAVNOJ TEORIJI, ZAKONODAVSTVU I PRAKSI

Autor(i)

  • Igor Martinović Pravni fakultet Sveučilišta u Rijeci

DOI:

https://doi.org/10.30925/zpfsr.38.3.10

Ključne riječi:

ubrojivost; neubrojivost; smanjena ubrojivost; samoskrivljena neubrojivost; kazneno pravo

Sažetak

Kazneni zakon ubrojivost određuje kao jedan od sastojaka krivnje. Taj pojam zakon ne definira, ali zato definira neubrojivost (čl. 24.), samoskrivljenu ubrojivost (čl. 25.) i bitno smanjenu ubrojivost (čl. 26.). U radu se prvo obrađuje pojam neubrojivosti, osobito njegova „biopsihološka“ i „normativna“ sastavnica. Raspravlja se i o odnosu suca i psihijatra pri utvrđivanju ubrojivosti. Nakon toga se analiziraju pojmovi bitno smanjene ubrojivosti i samoskrivljene neubrojivosti, pri čemu se razmatraju „model iznimke“ i „model bića djela“. U završnom dijelu rada raspravlja se o mogućnosti izricanja sigurnosnih mjera neubrojivim osobama de lege lata i de lege ferenda. U cijelom se radu kritički analiziraju sudske odluke vezane uz navedene zakonske i teorijske institute.

##submission.additionalFiles##

Objavljeno

2020-11-05

Kako citirati

Martinović, I. (2020). POJAM UBROJIVOSTI U KAZNENOPRAVNOJ TEORIJI, ZAKONODAVSTVU I PRAKSI. Zbornik Pravnog Fakulteta Sveučilišta U Rijeci, 38(3), 1187–1202. https://doi.org/10.30925/zpfsr.38.3.10