Izvorni znanstveni članak
Razlike u procjenama adaptivnoga ponašanja djece s teškoćama u školskom okruženju
Anamarija Žic Ralić
orcid.org/0000-0002-3357-4612
; Odsjek za inkluzivnu edukaciju i rehabilitaciju, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Daniela Cvitković
; Odsjek za inkluzivnu edukaciju i rehabilitaciju, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Sažetak
Dosadašnja istraživanja u području adaptivnoga ponašanja pokazala su da djeca s teškoćama integrirana u redovne škole imaju nižu razinu adaptivnoga funkcioniranja u odnosu na njihove tipične vršnjake (Žic, 2000). Cilj nam je ispitati razlike u procjenama specifi čnoga adaptivnog ponašanja djece s teškoćama i njihovih tipičnih vršnjaka u školskom okruženju prema procjenama same djece, učitelja i roditelja. Uzorak čine učenici 6. razreda zagrebačkih osnovnih škola, obaju spolova te njihovi roditelji i učitelji. Uzorak djece čine djeca s teškoćama (N= 81) i tipični vršnjaci (N=81). Adaptivno ponašanje ispitano je hrvatskom verzijom baterije Behavior Rating Profile II, BRP-2 (Brown, Hammill, 1990; hrvatska adaptacija Žic, 2000). Za izračunavanje razlika među procjenama adaptivnoga ponašanja koje su dali učitelji, djeca i roditelji na varijablama BRP-2 korišten je Test sume rangova. Kao i u dosadašnjim istraživanjima adaptivnoga ponašanja djeca su blaža u procjeni svojega ponašanja nego što su to učitelji i roditelji. Istražujući razlike u procjenama djece i učitelja utvrdili smo da djeca s teškoćama značajno pozitivnije procjenjuju svoju motiviranost za rad u školi dok kod tipične djece nema razlika između njihove i procjene učitelja. Nadalje, djeca s teškoćama značajno pozitivnije procjenjuju svoju mogućnost da mirno sjede, za razliku od tipičnih vršnjaka koji sebe procjenjuju značajno nemirnijima. Usporedbom procjena adaptivnoga ponašanja u školi djece s teškoćama i tipične djece utvrđene su značajne razlike u korist tipične djece koja procjenjuju da se učitelji na njih manje ljute, mogu se bolje koncentrirati i zadovoljnija su svojim uspjehom. Djeca s teškoćama značajno češće izvještavaju o psihosomatskim teškoćama uzrokovanim školskim brigama. Zanimljiv je nalaz da djeca s teškoćama značajno manje opažaju da su učitelji nepošteni prema njima nego što to čine tipična djeca. Učitelji su dali statistički značajno niže procjene adaptivnoga ponašanja kod djece s teškoćama u odnosu na tipičnu djecu na gotovo svim varijablama Skale procjene učitelja unutar baterije BRP-2. Usporedba procjena učitelja i roditelja pokazala je više razlika kod tipične djece. Jedina razlika između roditelja i učitelja djece s teškoćama utvrđena je za lijenost koju roditelji značajno manje uočavaju. Dobiveni rezultati u velikoj mjeri potvrđuju dosadašnja strana i domaća istraživanja te naglašavaju važnost razvoja samopoimanja djece s teškoćama i edukacije učitelja.
Ključne riječi
adaptivno ponašanje; škola; djeca s teškoćama; roditelji; učitelji
Hrčak ID:
70284
URI
Datum izdavanja:
7.7.2011.
Posjeta: 6.818 *