Izvorni znanstveni članak
Kant, Hegel, Heller i ambivalentni "ustav slobode"
Werner Becker
; Sveučilište u Giessenu, Giessen, Njemačka
Sažetak
Autor pokazuje da nije moguća konzistentna teorija slobode, koja bi povezala internu perspektivu aktera djelovanja i eksternu perspektivu racionalnog opisivanja i objanjenja djelovanja. U povijesti filozofske rasprave o slobodi kao temeljnog pojma liberalizma Kant i Hegel označavaju dvije krajnosti, koje su svaka za sebe pokušale konzistentno formulirati pojam slobode i njegove moralne i političke konzekvencije, ali to su platile jednostranošću. Kant postulira primat interne perspektive moralnog subjekta, modelski iskazane njegovim kategoričkim imperativom. Međutim, pojam slobode određen sa stajališta autonomnog morala gubi vezu s povijesnim svijetom tradicionalnih vrijednosti, što ima za posljedicu moraliziranje politike i nerealističko zanemarivanje nacionalne države kao karakterističnog okvira politika. Hegel naglašava primat eksterne perspektive, što mu daje analitičku prednost u odnosu na liberalne teorije prirodnog prava i Kantovu moralističku poziciju. Međutim, kako je upozorio njemački teoretičar države Herman Heller, Hegelova pozicija dovodi do postuliranja kolektivne sfere običajnosti kao nadređene djelovanju pojedinca, zanemarivanja zaštite individualnih sloboda od državne intervencije te prihvaćanja nacionalnodržavne politike moći kao jedinog kriterija međunarodne politike. Autor zaključuje da liberalni ustavi, nasuprot totalitarnim, nužno moraju biti nekonzistentni.
Ključne riječi
Hrčak ID:
111134
URI
Datum izdavanja:
1.12.1993.
Posjeta: 1.920 *