Prethodno priopćenje
https://doi.org/10.17018/portal.2021.9
Beč – Budimpešta – Zagreb: Mogućnosti i perspektive stambene prenamjene srednjoeuropske industrijske baštine
Jelena Bužanić
orcid.org/0000-0002-7720-8016
Lora Rajčić
orcid.org/0000-0001-9280-4695
Sažetak
Istraživanje propituje odnos prema industrijskom naslijeđu Austro-Ugarske Monarhije na području Zagreba, Budimpešte i Beča komparativnom analizom šest odabranih primjera. Brzi razvoj industrije na području cijele Monarhije ostavio je snažan otisak u urbogenezi metropola izgradnjom brojnih tvornica i postrojenja na tadašnjim rubovima gradova. U procesu deindustrijalizacije tijekom 20. stoljeća ti su prostorni sklopovi napušteni, što je za posljedicu imalo velik broj praznih prostora u izgrađenom gradskom tkivu. Literaturom su ta područja definirana kao brownfield, a rasprava o njihovoj revitalizaciji i uključivanju u suvremeni urbani život goruća je tema gradskih uprava. Načini prenamjene ili prepuštanje vremenu nameću pitanje radi li se uglavnom o neželjenoj baštini ili mogućem važnom čimbeniku urbanoga identiteta koji je ključno očuvati, revitalizirati i učiniti održivim. Kada je riječ o Zagrebu, austrougarsko je naslijeđe česta tema stručnih i teorijskih rasprava, ali praktična provedba izostaje. Budimpešta i Beč izdvojeni su kao primjeri metropola koje su jedan dio svojih napuštenih građevina i sklopova prenamijenili te ih aktivno integrirali u urbano tkivo. Takva vrste prenamjene u zagrebačkom kontekstu u praksi nema, no i dalje predstavlja velik društveno-kulturni i ekonomski potencijal. Primjeri industrijskih sklopova iz Beča, Budimpešte i Zagreba izdvojeni su prema arhitektonskim i urbanističkim značajkama koje su omogućile (ili bi, u slučaju Zagreba, mogle omogućiti) stambenu prenamjenu, te prema kronološkim i stilskim kriterijima. Odabrani su bečki bivši spremnici plina Gasometar i tvornica kruha Anker, budimpeštanski mlin Gizella i bivše skladište plinare Riverloft te zagrebački Paromlin i bivša tvornica svile Bubara. Analitička metoda uključuje pristup koji se temelji na znanstvenom projektu Heritage Urbanism te na razmatranju kategorija čimbenika identiteta i utjecaja, kriterija, metoda, modela i scenarija. Istraživanje ukazuje na nužnost očuvanja industrijske i tehničke arhitekture kao urbanog povijesnog dokumenta te na različite modele pristupa očuvanju i oživljavanju tih lakuna u gradskom tkivu. Obrađen je i širi utjecaj koji njihova revitalizacija ima na urbanu strukturu i doživljaj grada kao ugodnog mjesta, način na koji rješava probleme nesigurnosti i zagađenja te dodaje nove vrijednosti u vizuri grada, poput slojevitosti i prepoznatljivosti. Po uzoru na komparativne primjere u Beču i Budimpešti, kriteriji za revitalizaciju građevina u Zagrebu uključuju tipove građevina kao i rješavanje ekonomskih i pravnih pitanja koja su do sada priječila taj proces. Autorice se zalažu za revitalizacijski model koji bi u najvećoj mjeri očuvao ono što je preostalo od sklopova Paromlina i Bubare prilikom njihove prenamjene za stanovanje, a u slučaju nove izgradnje osiguralo harmoničan odnos novog i starog. S obzirom na nekada periferni, a danas centralni smještaj industrije u gradovima, radom su istaknuti i mogući negativni aspekti stambene prenamjene kao što su visoke cijene zemljišta i gentrifikacija, koji imaju znatan utjecaj na lokalnu zajednicu.
Ključne riječi
industrijska arhitektura; revitalizacija i prenamjena; brownfield; stambena prenamjena; austrougarsko naslijeđe; Beč, Budimpešta, Zagreb
Hrčak ID:
270797
URI
Datum izdavanja:
27.12.2021.
Posjeta: 845 *