Quaderni, Vol. XXXIII No. 1, 2022.
Izvorni znanstveni članak
ARHEOLOGIJA, ARHITEKTURA I RESTAURACIJA SPOMENIKA U ISTRI IZMEĐU DEVETNAESTOG I DVADESETOG STOLJEĆA. DRUGI DIO: OBNOVA POREČKE EUFRAZIJEVE BAZILIKE U RADU NAČELNIKA FERDINANDA FORLATIJA. ‘MINISTARSKA’ VIJEĆA C. RICCIJA, R. PARIBENIJA, G. GIOVANNONIJA I F. SALATE (1926.-1935.)
Ferruccio Canali
; Università di Firenze
Sažetak
U razdoblju od 1926. do 1935. obnova Eufrazijeve bazilike u Poreču, koju je administrativno
i kulturno koordinirao Ferdinando Forlati (upravitelj “Antičkih i umjetničkih
djela” Trsta), predstavljala je krucijalni trenutak ne samo u konzervativnoj politici
tog Spomenika, već i u pogledu poboljšanja kasnoantičkog perioda koji se već smatrao
“talijanskim”, a koji je preuzeo veliku važnost u kontekstu vrlo živahne rasprave,
početkom dvadesetog u Europi, između romanista (to jest zagovornika tumačenja
prioriteta rimske i kasnorimske umjetnosti nad bizantskom) i orijentalista (koji su
umjesto toga, na temelju ‘stare’ habsburške kulture, isticali bizantske novitete). Za
Forlatija – koji je u svojoj namjeri potaknut historiografskim i umjetničkim interpretacijama
Corrada Riccija - porečka bazilika bila je “klasični” spomenik po svojoj formi
sa snažnim dodirnim točkama s ravenskom arhitekturom, s aspekta mozaičkog
uređenja, pod isključivo tangencijalnim “utjecajema istoka”. Tako su restauracije
Eufrazijane - koje su u indikacijama samog Riccija, kao i u onima Roberta Paribenija,
Gustava Giovannonija i Luigija Marangonija (pripadnika same elite “Uprave za antiku
i likovnu umjetnost” talijanskog Ministarstva obrazovanja), nailazile na svoje specifične
ciljeve - preuzele jedinstvenu središnju ulogu “dragulja otkupljenih zemalja” i
cijele Italije.
Ključne riječi
Hrčak ID:
285808
URI
Datum izdavanja:
16.11.2022.
Posjeta: 328 *