Izvorni znanstveni članak

Sancta simplicitas kao mjera Jeronimovoga prevođenja

Lucija Krešić Nacevski orcid.org/0009-0009-9993-0999 ; Fakultet hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu

Sažetak

Prijevod Svetoga pisma s hebrejskoga i grčkoga na latinski, te revizija i dorada prvobitnih biblijskih tekstova pod nazivom Itala, smatraju se jednim od najvažnijih događaja u povijesti kršćanske zapadne civilizacije. Papa Damaz 395. godine taj zadatak od neprocjenjive važnosti za život kršćanskoga puka povjerava sv. Jeronimu, koji zajedno sa svojom prevoditeljskom školom, sljedećih dvadesetak godina prevodi Stari Zavjet i usavršava Novi. Ti su tekstovi i danas u službenoj crkvenoj upotrebi. Širenje kršćanstva nesumnjivo se može pripisati i ovom prevoditeljskom pothvatu. Jednostavnost izraza, bogati frazarij prevedenica s grčkog i hebrejskog i sintaktička ogoljenost prijevoda, među ostalim, doprinijeli
su lakoći čitanja Jeronimove Biblije. Inačica latinskoga jezika kojom je Jeronim prevodio naziva se vulgarni latinitet jer se koristila u narodu i bila je bolje primljena od učenoga latiniteta, a verzija Svetog pisma koja je nastala naziva se Vulgata (vulgo 1. razglasiti među svjetinom, raširiti). U radu se iznose osnovne jezične karakteristike Jeronimovih prevoditeljskih uzusa kojima je nadišao razlike među trima jezicima Svetoga pisma. Ujedno, iznose se osobitosti vulgarnoga latiniteta uz primjere na grčkom i latinskome jeziku.

Ključne riječi

sv. Jeronim; vulgarni latinitet; Vulgata

Hrčak ID:

294381

URI

https://hrcak.srce.hr/294381

Datum izdavanja:

27.2.2023.

Posjeta: 303 *