Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.21464/mo.30.2.10
Dvije dogme kritike obrazovanja
Predrag Krstić
orcid.org/0000-0002-2966-7082
; Institut za filozofiju i društvenu teoriju, Univerzitet u Beogradu, Srbija
Sažetak
Rad je posvećen statusu i perspektivama kritike u teoriji obrazovanja. Detektirajući da je riječ ili o društvenoj kritici u kojoj se obrazovanje pojavljuje kao zgodan krivac i investicijska moneta, ili o kritici nevelikog zahvata koja korigira didaktičke strategije u unaprijed zadanim okvirima, autor artikulira dva aksiomatska uvjerenja koja onemogućavaju radikalnu kritiku obrazovanja u suvremenosti. Prvo uvjerenje ili prva metodska dogma odnosi se na nužan a neopravdan povlašteni epistemički položaj kritičara koji kritiku čini ili neosnovanom ili, ukoliko je iole teorijski odgovorna, regenerira sistem koji smjera potkopavati. Druga dogma odnosi se na uvjerenje da se obrazovanjem treba postići nešto što nadilazi neposredni djelokrug obrazovanja, nešto što njegova aktualna organizacija ne postiže, a što se nikakvim drugim sredstvima navodno ne može postići. Zaključuje se da ta normativna dimenzija koju društvo nameće obrazovanju može ishodovati pogubnim učincima.
Ključne riječi
kritika; obrazovanje; vrijednosti; neobrazovanje; društvo
Hrčak ID:
317459
URI
Datum izdavanja:
5.3.2024.
Posjeta: 498 *