Studija slučaja

PONOVNO UVOĐENJE ANTIKOAGULANTE TERAPIJE NAKON INTRAKRANIJSKOG KRVARENJA – MOGUĆA ULOGA FARMAKOGENETIKE

MAJDA VRKIĆ KIRHMAJER orcid.org/0000-0002-1340-1917 ; Klinika za bolesti srca i krvnih žila, Klinički bolnički centar Zagreb, Zagreb, Hrvatska; Medicinski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska *
LIVIJA ŠIMIČEVIĆ ; Klinički zavod za laboratorijsku dijagnostiku, Klinički bolnički centar Zagreb, Zagreb, Hrvatska; Zavod za medicinsku kemiju, biokemiju i kliničku kemiju, Medicinski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
DESIREE COEN HERAK ; Klinički zavod za laboratorijsku dijagnostiku, Klinički bolnički centar Zagreb, Zagreb, Hrvatska; Farmaceutsko-biokemijski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
ANA ŠUTALO ; Klinika za bolesti srca i krvnih žila, Klinički bolnički centar Zagreb, Zagreb, Hrvatska
LANA GANOCI ; Klinički zavod za laboratorijsku dijagnostiku, Klinički bolnički centar Zagreb, Zagreb, Hrvatska
TAMARA BOŽINA ; Zavod za medicinsku kemiju, biokemiju i kliničku kemiju, Medicinski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska

* Dopisni autor.

Sažetak

Intrakranijsko krvarenje (ICH, od eng. intracranial hemorrhage) jedna je od najopasnijih komplikacija antikoagulantne terapije. Potreba za nastavkom antikoagulantne terapije nakon ICH-a je izazovno pitanje u praksi. U radu smo prikazali slučaj 76-godišnjeg
bolesnika s progresijom duboke venske tromboze lijeve noge. Njegovo prethodno liječenje antikoagulatnom terapijom zbog duboke venske tromboze kompliciralo se intrakranijskim krvarenjem i antikoagulantna terapija je prekinuta. Bez antikoagulantne terapije simptomi duboke venske tromboze su se pogoršavali. Započeto je pažljivo ponovno uvođenje antikoagulantnog lijeka. Nakon dva mjeseca potkožne primjene enoksaparina bolesnik je želio nastaviti liječenje direktnim oralnim antikoagulantom (DOAK). Prije uvođenja DOAK-a važno je razmotriti nekoliko čimbenika: dob, bubrežnu i jetrenu funkciju, interakcije lijekova te rizik krvarenja. Kako bi se izbjegle moguće genetički određene promjene farmakokinetike DOAK-a i interakcije lijek-lijek, napravljena je farmakogenetička analiza. Sukladno farmakogenetičkom nalazu uveden je dabigatran u smanjenoj dozi. Potvrđene su optimalne koncentracije dabigatrana u plazmi, a daljnji klinički tijek bio je bez komplikacija. Individualan pristup s farmakogenetičkim ispitivanjem može pružiti dodatne informacije u odabiru odgovarajućeg lijeka u optimalnoj dozi.

Ključne riječi

citokrom P450; dabigatran; DOAK; P-glikoprotein; farmakogenetika; tromboza

Hrčak ID:

331226

URI

https://hrcak.srce.hr/331226

Datum izdavanja:

16.5.2025.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 334 *