Uvod
Digitalna transformacija nije budućnost, ona je naša sadašnjost koja obuhvaća poslovanje i cjelokupno društvo kao svojevrstan fenomen koji naglašava potencijale razvoja u cijeloj Europi.4 Transformacija započinje razmišljanjem o uvođenju informacijske i komunikacijske tehnologije (IKT) u svim područjima djelovanja, a proces traje do potpune integracije izdvajajući glavni cilj koji se odnosi na poboljšavanje kvalitete rada, što se odražava u svim segmentima poslovanja. Proces digitalne transformacije usmjeren je razvoj digitalnog poslovanja, što podrazumijeva uporabu informacijske i komunikacijske tehnologije.5 Osiguravanjem potrebne infrastrukture i podrške ostvaruju se preduvjeti za digitalnu transformaciju čiji su nositelji upravo djelatnici, stoga je potrebno promišljati i organizirati edukaciju djelatnika radi povećanja njihovih digitalnih kompetencija. Prema Nacionalnom kurikulumu za rani i predškolski odgoj i obrazovanje digitalna kompetencija jedna je od kompetencija potrebnih za cjeloživotno učenje te samim time nameće se važnost da odgojitelji ovladaju tom kompetencijom.6
Uz odgojitelja, potrebno je raditi na educiranju cijele odgojno-obrazovne javnosti o važnosti provođenja digitalne transformacije, stvarajući paralelan proces u kojem svatko iz svoje uloge i pozicije zagovara dobrobiti promjene. Intenzivnim razvojem informacijske i komunikacijske tehnologije i njezine primjene u svim strukturama ljudskog života teško je izbjeći proces digitalne transformacije i u obrazovanju. Naglašava se važnost implementiranja informacijske i komunikacijske tehnologije u odgojno-obrazovni rad od rane i predškolske dobi kao temelja za digitalnu transformaciju u obrazovnoj vertikali.7 Definiranjem jasne strategije digitalne transformacije povećava se kvaliteta provedbe planiranih promjena stavljajući naglasak na stvaranje kvalitetnog ljudskog potencijala i jačanje digitalnih kompetencija.
Europska komisija na temelju Akcijskog plana za 2030. godinu predstavlja 21 digitalnu kompetenciju koju dijeli u pet grupa: upravljanje informacijama, vještine komunikacije u digitalnom okružju, stvaranje digitalnih sadržaja, sigurnost u digitalnom okružju i rješavanje problema.8 Cijeli proces digitalne transformacije u odgojno-obrazovnom procesu obilježen je mišljenjima odgojitelja o informacijskoj i komunikacijskoj tehnologiji. Naglašavajući važnost mišljenja odgojitelja koje pridonose vrednovanju uporabe informacijske i komunikacijske tehnologije na temelju postojećih digitalnih znanja i vještina. Mišljenja pojedinaca vrijedni su izvori informacija potrebnih za pokretanje promjena.9 Pravilnom podrškom uz argumentiranje pozitivnih i prevenciju negativnih pojava uporabe informacijske i komunikacijske tehnologije može se pridonijeti promjeni mišljenja odgojitelja te započeti proces digitalne transformacije u sustavu ranoga i predškolskog odgoja i obrazovanja. Transformacija koja integrira informacijske i komunikacijsku tehnologiju obuhvaća promjene u načinu razmišljanja među svim djelatnicima, što dovodi do promjena i povećanja kvalitete cijele ustanove za rani i predškolski odgoj i obrazovanje.
1. Integriranje informacijske i komunikacijske tehnologije u odgojno-obrazovni rad odgojitelja
Integriranje informacijske i komunikacijske tehnologije (IKT-a) u odgojno-obrazovni sustav zahtijeva razumijevanje razvoja digitalne kompetencije, a ne samo tehnička znanja. Digitalna kompetencija objedinjava specifične vještine i znanja, poput pregledavanja, procjene i upravljanja informacijama, komunikacije i suradnje, stvaranje digitalnih sadržaja, očuvanje sigurnosti u digitalnom okružju te kritičko promišljanje, odnosno rješavanje problema u kontekstu učenja.10 Otvorenost i fleksibilnost pojedinaca za stjecanje i nadogradnju postojeće digitalne kompetencije zahtijeva pozitivna mišljenja i vrijednosti o korisnosti IKT-a u odgojno-obrazovnom radu. Ovladavanjem novim vještinama i znanjima odgojitelj prilagođava digitalnu tehnologiju svojim potrebama, iskorištava njezine kapacitete u prevladavanju izazova te smisleno sudjeluje u novom društvu znanja 21. stoljeća. Takvim pristupom povećava se poslovna produktivnost, omogućava raznovrsnost metodičkih oblika učenja i bogatiju društvenu uključenost i zabavu.11 Odgojno-obrazovni radnici informacijsku i komunikacijsku tehnologiju u profesionalne svrhe koriste kao podršku u profesionalnom razvoju i izravno u odgojno-obrazovnom radu.12
Primjena IKT-a u obrazovanju na globalnoj razini može se podijeliti u tri kategorije: individualno učenje i poučavanje, grupno učenje i poučavanje i pedagoška dokumentacija.13 Svaki stupanj formalnog obrazovanja ima svoje posebnosti koje se odnose na implementiranje IKT-a. Sustav ranoga i predškolskog odgoja i obrazovanja organiziran je na lokalnoj razini, čime se gubi potpora države u samom procesu unaprjeđivanja. Specifičnost sustava može se vidjeti u kompleksnosti rada odgojitelja te se može podijeliti na tri temeljne cjeline; odgojno-obrazovni rad s djecom, komunikacija i suradnja s roditeljima te stručno usavršavanje. Osuvremenjivanje navedenih cjelina temelji se na implementiranju IKT-a u svakodnevni rad odgojitelja. Odgojno-obrazovni rad odgojitelja s djecom na dnevnoj razini uključuje barem jedan digitalni uređaj, a ponekad i više njih. Ovdje se može govoriti o pasivnoj upotrebi uređaja, poput gledanja dokumentarnih sadržaja na tabletu, prijenosnom računalu, smart televizoru, ili aktivnom korištenju IKT-a, što zahtijeva dodatna znanja, vještine, kompetencije te izgrađene pozitivne stavove.
Povećanjem svjesnosti o ranom razvoju digitalne pismenosti ostvaruju se odgojno-obrazovna očekivanja koja se temelje na razumijevanju pozitivnih i negativnih učinaka IKT-a, poticanju stvaralaštva, društvene odgovornosti, kritičkog i kreativnog mišljenje te rješavanje problemskih situacija. Sustavni razvoj opće digitalne pismenosti mora započeti od najranije dobi, sukladno razvojnim karakteristikama djece. Budući da trenutačno izostaju propisi implementiranja IKT-a u sustav ranoga i predškolskog odgoja i obrazovanja, dodatne smjernice mogu se pronaći u četirima domenama,14 a to su: funkcionalna i odgovorna upotreba IKT-a, komunikacija i suradnja, istraživanje i kritičko vrednovanje te stvaralaštvo i inovativnost u digitalnom okružju.
Uz rad s djecom, odgojitelji značajan dio svoga rada provode u razvoju suradnje i partnerstva s roditeljima djece iz skupine podižući komunikaciju na višu razinu. Uz običajne komunikacijske oblike sve prisutnija je komunikacija informacijskom i komunikacijskom tehnologijom, što je posebice došlo do izražaja u vrijeme pandemije izazvane virusom Covid-19. Uočene prednosti ovakve komunikacije rezultirale su zadržavanjem i usavršavanjem digitalne komunikacije i nakon završetka pandemije.15 Osuvremenjivanje odgojno-obrazovne prakse implementacijom IKT-a potiče odgojitelje na učestalije uključivanje u online edukacije koje nisu nužno vezane samo za usavršavanja digitalnih kompetencija, već i za stručno usavršavanje općenito. Uočene prednosti sudjelovanja na online edukacijama, poput lakše dostupnosti i manjih troškova, tek su neke od prednosti koje potiču veći broj odgojitelja na uključivanje. Sudjelovanje na online edukacijama zahtijeva tehničke vještine uporabe platformi i alata koji se primjenjuju tijekom edukacije. Generalno je uočeno pozitivno mišljenje odgojitelja prema online edukacijama te ga prihvaćaju kao jednu od suvremenih promjena u procesu cjeloživotnog učenja i obveznog stručnog usavršavanja odgojitelja.16
Integriranjem IKT-a u sve segmente odgojno-obrazovnog rada odgojitelja nastaju značajni pomaci u povećanju kvalitete ranoga i predškolskog sustava te njegova pozicioniranja u obrazovnoj vertikali. Nositelji digitalne transformacije nedvojbeno su visoko motivirani pojedinci koji, uz svoja intelektualna znanja, koriste i vlastite resurse. Osiguravanjem potrebne infrastrukture, od digitalnih uređaja do dostupnosti interneta te podrške Hrvatske akademske i istraživačke mreže – CARNET-a, rani i predškolski odgojno-obrazovni sustav dobio bi zasluženo mjesto u digitalnoj transformaciji. Osiguravanjem tehničkih segmenata i planiranjem promjene svakako bi se značajno utjecalo na promjene mišljenja odgojitelja prema integriranju IKT-a u odgojno-obrazovni rad.
Osim osiguravanja tehničkih preduvjeta, potrebno je spomenuti i svojevrsno zakonsko reguliranje pravila funkcioniranja u digitalnom okružju. Donošenjem Etičkog kodeksa o uporabi informacijske i komunikacijske tehnologije svakako bi se osigurali uvjeti za profesionalni razvoj struke te prevenciju pojave negativnih i društveno neprihvatljivih ponašanja u digitalnom okružju.17 Niz pismenih normi i pravila ponašanja specifičnih za neka zanimanja objedinjeno je u Etičkom kodeksu kao svojevrsnoj zaštiti djelatnika i sudionika u odgojno-obrazovnom procesu.18
2. Metodologija istraživanja
Istraživanje je provedeno u sklopu 24. dana dječjih vrtića Grada Zagreba koje organizira Gradski ured za obrazovanje, sport i mlade. Tema skupa bila je Digitalna tranzicija u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju – iskustva, prilike i izazovi. Istraživanje obuhvaća prigodan uzorak kojeg čine odgojitelji zaposleni u dječjim vrtićima Grada Zagreba.
2.1. Cilj istraživanja
Cilj je istraživanja ispitati mišljenja odgojitelja djece rane i predškolske dobi iz zagrebačkih vrtića o upotrebi informacijske i komunikacijske tehnologije (IKT-a) u odgojno-obrazovnom radu te utvrditi razlike mišljenja odgojitelja u odnosu na životnu dob, stručnu spremu i obrazovanje.
Na temelju definiranoga cilja postavljena su ova istraživačka pitanja:
mišljenje o upotrebi IKT-a u dječjim vrtićima?
mišljenje o upotrebi IKT-a u dječjem vrtiću?
mišljenje o upotrebi IKT-a u dječjem vrtiću?
Na temelju definiranih istraživačkih pitanja postavljena je sljedeća nulta hipoteza:
H0 – Ne postoji statistički značajna razlika između mišljenja odgojitelja o upotrebi informacijske i komunikacijske tehnologije u odnosu na dob, radno iskustvo i stupanj obrazovanja.
2.2. Sudionici istraživanja
Uzorak sudionika obuhvaća 682 odgojitelja, od kojih je 7 (1,03) ispitanika i 675 (98,97) ispitanica. U odnosu na godine radnoga iskustva najviše odgojitelja (N=208) ima 6 do 15 godina radnoga iskustva, slijede oni sa 16 do 25 godina (N=175), potom s 1 do 5 godina (N=102), 26 do 30 godina (N=84), 31 do 35 (N=60), 36 i više (N=37) i najmanje ih je s manje od 1 godine radnoga iskustva (N=16).
S obzirom na stručnu spremu 10 sudionika ima srednju stručnu spremu (SSS), 444 su prvostupnici ranoga i predškolskog odgoja i obrazovanja (VŠS), 217 su magistri ranoga i predškolskog odgoja i obrazovanja (VSS) te 11 magistara znanosti (mr. sc.) (tablica 1).
Tablica 1. Struktura uzorka (N=682)
2.3. Instrument i postupak istraživanja
Za potrebe ovoga istraživanja prilagođen je upitnik19 kojim se ispituju mišljenja odgojitelja o njihovim digitalnim kompetencijama. Upitnik sadrži tri cjeline: opći podaci o sudionicima, obrazovanje i stručno usavršavanje te upotreba informacijske i komunikacijske tehnologije (IKT-a). Cjelina o upotrebi IKT-a podijeljena je na tri dijela, prvi dio obuhvaća opća pitanja o upotrebi IKT-a u odnosu na komunikaciju s roditeljima, upotrebu specifičnih digitalnih uređaja te sadržaje koje razmjenjuju. Drugi dio treće cjeline odnosi se na procjenu mišljenja odgojitelja o informacijskoj i komunikacijskoj tehnologiji u njihovom profesionalnom radu. Za utvrđivanje mišljenja koristio se upitnik s 21 tvrdnjom koju su odgojitelji procjenjivali s pomoću Likertove skale (1 – uopće se ne slažem, 2 – djelomično se ne slažem, 3 – niti se slažem niti ne slažem, 4 – djelomično se slažem, 5 – u potpunosti se slažem). Treći dio upitnika usmjeren je na izazove upotrebe IKT-a u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju. Provedena Cronbach alpha analiza unutarnje konzistencije (pouzdanosti) upitnika pokazuje visoki Cronbach alpha parametar od 0,94 (tablica 2). Time se pokazuje velika pouzdanost upitnika koji mjeri Mišljenja odgojitelja o informacijsko i komunikacijskoj tehnologiji.
Tablica 2. Cronbach alpha
Za analizu podataka korištena je deskriptivna analiza te jednostavna analiza varijance, One-Way ANOVA. Levinov test homogenosti varijance je statistički značajan za većinu skala u upitniku, što upućuje da unutar grupa nisu jednake varijance. Zbog toga je korištena Games-Howell post-hoc metoda za utvrđivanje različitosti mišljenja sudionika o upotrebi informacijske i komunikacijske tehnologije s dobi, radnim iskustvom i obrazovanjem. Za statističku analizu podataka koristio se program SPSS (engl. Statistical Package for Social Science), što je prva pretpostavka istraživačkoga rada.20
Istraživanje je provedeno 2023. godine online obrascima u Google formsu, što cjelokupno istraživanje temelji na prigodnom uzorku.21 Sudjelovanje u istraživanju bilo je dobrovoljno te se svim sudionicima osigurala anonimnost i tajnost podataka.22 Kao nedostatak istraživanja može se naglasiti upravo online ispitivanje, čime su isključeni odgojitelji bez mogućnosti pristupa upitniku, bilo zbog nedostupne infrastrukture ili nedostatka digitalne kompetencije.
3. Rezultat i diskusija
Upitani o načinu usvajanja digitalne kompetencije odgojitelji su imali mogućnost višestrukog odgovora. Tako 87 % (N=593) odgojitelja naglašava samostalno učenje kao najzastupljeniji oblik usvajanja novih znanja iz područja korištenja informacijske i komunikacijske tehnologije. Formalno obrazovanje kao mjesto stjecanja digitalne kompetencije istaklo je 39,9 % (N= 272), odgojitelja, a neformalno obrazovanje 28,9 % (N=197) (tablica 3). Dok 1,6 % (N=11) ispitanika naglašava da nisu uopće stekli digitalnu kompetenciju. Podaci pokazuju velik postotak samostalnog učenja, što navodi na činjenicu o potrebi organiziranja programa osposobljavanja i podrške odgojiteljima radi povećanja razine i kvalitete digitalne kompetencije.23 Važnost stjecanja digitalnih kompetencija odgojitelja usmjerena je na prenošenja znanja korištenja IKT-a na pedagoški i didaktički način primjeren razvojnim mogućnostima djece stanovite dobi.24
Tablica 3. Način stjecanja digitalnih vještina
| Frekvencija | Postotak | ||
|---|---|---|---|
| Formalno obrazovanje |
DA |
272 |
39,9 |
|
NE |
399 |
58,5 | |
| Neformalno obrazovanje |
DA |
197 |
28,9 |
|
NE |
474 |
69,5 | |
| Samostalno učenje |
DA |
593 |
87,0 |
|
NE |
78 |
11,4 |
Stečenu digitalnu kompetenciju odgojitelji primjenjuju prilikom korištenja različitih oblika digitalne tehnologije, od računala, prijenosnog računala, tableta, pametnog telefona i televizora, do kamera i fotoaparata, susrećući se s kulturnom paradigmom u kojoj nastaje inverzija konvencionalnog obrazovnog procesa.25 Što se tiče korištenja digitalnih uređaja u profesionalnom okružju, odgojitelji ističu da najčešće koriste pametni telefon 88,3 % (N=602), prijenosno računalo 73 % (N=498) te stolna računala 43,7 % (N=298). Vidljiva je naglašena upotreba fotoaparata u 30,5 % (N=208) slučajeva dok tablet i pametni televizor koristi njih manje od 20 %. Također, na pitanja otvorenog tipa ispitanici navode 3D naočale, pametnu ploču, projektor, diktafon, asistivnu tehnologiju i TV, ali je njihova zastupljenost jako mala (tablica 4). Od ukupnog broja ispitanika, njih 0,9 % (N=6) naglašava da ne koristi nikakav oblik digitalne tehnologije.
Tablica 4. Upotreba informacijske i komunikacijske tehnologije u profesionalne svrhe
Velik broj korisnika digitalnih uređaja među odgojiteljima navodi potrebu za digitalizacijom odgojno-obrazovnog sustava. Upravo mišljenja pojedinca te njihovo djelovanje snažno utječu na ostvarivanje uvjeta za promjene.26 U tablici 5 prikazana su mišljenja odgojitelja u obliku tvrdnji o korištenju IKT-a u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju. Na temelju vrijednosti ukupnih aritmetičkih sredina vidljivih u tablici 5 može se zaključiti da odgojitelji implementaciju IKT-a smatraju jako važnom. Dok, spremnost sustava RPOO-a za digitalnu transformaciju – kao i vlastite digitalne kompetencije stečene formalnim obrazovanjem – smatraju nedovoljnim. Na temelju dobivenih rezultata može se zaključiti da odgojitelji uviđaju važnost implementiranja IKT-a u sustav ranoga i predškolskog odgoja i obrazovanja (M=4,58; SD=0,727). Ujedno ukazuju na važnost pružanja podrške u osiguravanju infrastrukture (M=4,41; SD=1,009), organiziranju stručnih usavršavanja (M=4,55; SD=0,847), zakonskom reguliranju upotrebe IKT-a u odgojno-obrazovnom radu (M=4,46; SD=0,947) te donošenju Etičkog kodeksa upotrebe IKT-a (M=4,57; SD=0,829). S druge strane, kritički procjenjuju spremnost RPOO-a na proces digitalizacije (M=3,39; SD=1,243) te dostatnost vlastitih kompetencija stečenih formalnim obrazovanjem (M=2,86; SD=1,307).
Tablica 5. Mišljenja odgojitelja o IKT-u s pripadajućim aritmetičkim sredinama i standardnim devijacijama
Prikazani rezultati pokazuju da sudionici na temelju postojećih znanja, vještina i profesionalnih vrijednosti procjenjuju trenutačnu situaciju RPOO-a u vrijeme digitalne transformacije naglašavajući određeno nezadovoljstvo postojećim vlastitim digitalnim kompetencijama te potrebu pružanja podrške u svim segmentima digitalne transformacije RPOO-a. Upravo samoprocjena digitalnih kompetencija odgojitelja te njihove potrebe za profesionalnim razvojem pokazuju važnost cjeloživotnog učenja.27 Time se sugerira potreba za detaljno razrađenim planom koji će se temeljiti na svim suvremenim paradigmama ključnim za ovaj proces. Odgojitelji pokazuju svjesnost o potrebi uvođenja promjena prema potrebama suvremenog življenja te naglašavaju vlastitu spremnost za aktivnim participiranjem.28
Korištenjem jednosmjerne analize varijanci (engl. One-Way ANOVA) nastojalo se utvrditi postojanje statistički značajnih razlika u mišljenjima sudionika prema životnoj dobi, radnom iskustvu i formalnom obrazovanju. Rezultati provedene analize pokazuju da je 𝑝-vrijednost manja od 𝑝<0,05 što navodi na djelomično odbacivanje H0 hipoteze te se može zaključiti da postoji razlika u mišljenjima odgojitelja o korištenju IKT-a u odnosu na životnu dob i formalno obrazovanje, dok izostaje u odnosu na radno iskustvo.
Tablica 6. Mišljenje odgojitelja o IKT-u u odnosu na životnu dob
Prema rezultatima analize (tablica 6), za tvrdnju Informacijska i komunikacijska tehnologija vrlo je korisna utvrđena je statistički značajna razlika između ispitanika u dobnoj skupini od 21 do 30 godina i onih u skupini od 41 do 50 godina. Razlika u srednjim vrijednostima iznosi 0,27012, uz razinu značajnosti p=0,005, što ukazuje na izraženije pozitivno mišljenje mlađe skupine o korisnosti IKT-a u obrazovanju.
Značajne razlike su također utvrđene za tvrdnju Kompetencije IKT-a stečene formalnim obrazovanjem dostatne su za odgojno-obrazovni rad. Ispitanici u dobi od 21 do 30 godina značajno se više slažu s tom tvrdnjom u odnosu na one od 41 do 50 godina (M=0,66290, p=0,000) te na skupinu od 51 do 60 godina (M=0,70005, p=0,000). Na temelju ovih rezultata može se zaključiti da više mlađih ispitanika smatra da su tijekom formalnog obrazovanja stekli dostatne IKT kompetencije za rad u odgojno-obrazovnom sustavu. Za tvrdnju Upotreba IKT-a unaprjeđuje rad s roditeljima također su zabilježene statistički značajne razlike. Ispitanici u dobi od 21 do 30 godina pozitivnije ocjenjuju utjecaj IKT-a na suradnju s roditeljima u usporedbi sa skupinom od 31 do 40 godina (M=0,40434, p=0,002), skupinom od 41 do 50 godina (M=0,44106, p=0,000) te skupinom od 51 do 60 godina (M=0,39110, p=0,006).
Mlađi ispitanici (21 do 30 godina) statistički značajno pozitivnije ocjenjuju korisnost IKT-a, vjeruju da su tijekom formalno obrazovanje stekli dostatne digitalne kompetencije te ih više smatra da IKT unaprjeđuje komunikaciju i suradnju s roditeljima, u usporedbi sa starijim dobnim skupinama (31 do 60 godina). Ovakvi rezultati mogu se potkrijepiti činjenicom da su mlađe generacije puno dublje integrirane u digitalnu tehnologiju te samim time ona postaje dio njihovog življenja od najranije dobi, kako privatno tako i poslovno.29 Razlika u mišljenjima može se povezati sa stupnjem razvoja digitalnih vještina u korištenju komunikacijskih digitalnih aplikacija te prevladavanju tradicionalnih oblika ostvarivanja suradnje s roditeljima.30
Sukladno Pravilniku o odgovarajućoj vrsti i razini obrazovanja odgojno-obrazovnih i ostalih radnika u dječjem vrtiću iz 2024. godine, propisana je vrsta i razina obrazovanja potrebna za radno mjesto odgojitelja.31 Tako se navodi da odgojitelj zaposlen u dječjem vrtiću može imati završeni stručni prijediplomski studij, sveučilišni prijediplomski studij ili sveučilišni diplomski studij. Provedenim istraživanjem potvrđeno je da najveći broj ispitanika ima stečen akademski naziv sveučilišni/a pristupnik/ca ranoga i predškolskog odgoja i obrazovanja (N=444; 65,1 %). Slijede sveučilišni/a magistar/magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja (N=217; 31,8 %). Manje su zastupljeni ispitanici sa srednjom stručnom spremom (N=10; 1,5 %) i oni s titulom magistra znanosti (N=11; 1,6 %), dok nijedan ispitanik nije naveo stečenu titulu doktorat znanosti kao najviši stupanj obrazovanja. Zbog reprezentativnosti uzorka, u daljnjoj obradi podataka analizirani su isključivo odgovori ispitanika sa završenim prijediplomskim stručnim studijem (VŠS) i diplomskim sveučilišnim studijem (VSS) iz područja ranog i predškolskog odgoja.
Analiza rezultata (tablica 7) pokazala je statistički značajne razlike u 11 tvrdnja. Srednje vrijednosti u svim stavkama bile su manje kod ispitanika s VŠS, što upućuje na to da odgojitelji s višim stupnjem obrazovanja (VSS) pokazuju statistički značajno pozitivnije stavove prema upotrebi informacijske i komunikacijske tehnologije (IKT) u različitim aspektima rada – u radu s djecom, roditeljima, kao i u profesionalnom razvoju i samoučenju. Primjerice, tvrdnja Digitalna kompetencija odgojitelja nužna je u radu s djecom pokazuje značajnu razliku u mišljenju između skupina (M=-0,42857; p<0,000), pri čemu više odgojitelja s VSS prepoznaje važnost digitalne kompetencije u neposrednom radu s djecom. Slično, tvrdnja Upotreba IKT-a unaprjeđuje profesionalni razvoj (M=-0,38371; p<0,000) dodatno potvrđuje da više obrazovani odgojitelji češće percipiraju koristi IKT-a za vlastito stručno usavršavanje. Također, u segmentu suradnje s roditeljima vidljiva je izražena potreba za većim ulaganjem informacijsko i komunikacijske tehnologije, čemu su skloniji ispitanici s višim obrazovanjem.
Tvrdnja Vrtić treba osigurati IKT za komunikaciju s roditeljima (M=-0,42669; p<0,000) ukazuje da upravo ta skupina više vrednuje digitalnu komunikaciju kao važan element kvalitetne suradnje s roditeljima. Može se zaključiti da viši stupanj obrazovanja pozitivno korelira s višim stupnjem prihvaćanja i vrednovanja informacijsko-komunikacijske tehnologije u odgojno-obrazovnom radu. Odgojitelji s diplomskim sveučilišnim obrazovanjem (VSS) pokazuju viši stupanj digitalne kompetentnosti, veću spremnost na korištenje tehnologije te izraženiju svijest o njezinoj važnosti u profesionalnom i pedagoškom kontekstu.32
Tablica 7. Mišljenje odgojitelja o IKT-u u odnosu na stupanj obrazovanja
Visoko obrazovanje integracijom IKT-a u obrazovanje započelo je kompleksan proces koji doživljava eksponencijalan rast u kvalitativnom i kvantitativnom smislu.33 Obrazovanje stručnoga kadra izuzetno je važno i pridonosi povećanju njihovih kompetencija, što se izravno odražava na odgojno-obrazovni rad.34 Važno je naglasiti da formalno obrazovanja nije dovoljno u procesu digitalne transformacije što zbog brzog razvoja digitalne tehnologije zahtijeva nova znanja i vještine. Upravo zato važno je napomenuti da se samo cjeloživotnim obrazovanjem mogu stvoriti preduvjeti za razvoj kompetentnih stručnjaka u procesu digitalne transformacije.
Na temelju navedenoga postavlja se pitanje o važnosti kvalitetnih edukacija namijenjenih odgojiteljima, a u organizaciji nadležnih ustanova koje se brinu o profesionalnom razvoju odgojitelja. Za razliku od varijabli životne dobi i obrazovanja odgojitelja u kojima je utvrđena statistička razlika u pojedinim tvrdnjama, razlika u varijabli godina radnoga iskustva nije utvrđena ni u jednoj tvrdnji. Stoga se može pretpostaviti da broj godina provedenih u radnom odnosu ne utječe na definiranje mišljenja odgojitelja o implementiranju informacijske i komunikacijske tehnologije u odgojno-obrazovni rad. Međutim, rezultati drugog istraživanja upućuju na suprotne nalaze, prema kojima je radno iskustvo značajan prediktor u oblikovanju mišljenja odgojitelja o implementaciji IKT-a.35 Suprotnost rezultata ovih istraživanja otvara prostor za buduća istraživanja o utjecaju radnog iskustva na stvaranje mišljenja odgojitelja o uporabi informacijsko-komunikacijske tehnologije u ustanovama za rani i predškolski odgoj i obrazovanje.
Zaključak
Promjene nastale digitalnom revolucijom vidljive su u svim segmentima društva, pa tako i u segmentu odgoja i obrazovanja. Implementiranje informacijske i komunikacijske tehnologije u obrazovni proces potrebno je pažljivo planirati i uskladiti s kurikulumom te ga staviti u pedagoški kontekst.36
Rad interpretira mišljenja odgojitelja djece rane i predškolske dobi o korištenju informacijske i komunikacijske tehnologije u svim segmentima odgojno-obrazovnog rada. Odgojitelji su svjesni vrijednosti korištenja informacijske i komunikacijske tehnologije u radu, kao i potrebe za kontinuiranim razvojem vlastitih digitalnih kompetencija. Rezultati istraživanja ukazuju na razlike u pojedinim tvrdnjama koje se odnose na životnu dob i formalno obrazovanje, dok radno iskustvo nije pokazalo nikakve statističke značajne razlike. U pravilu, odgojitelji mlađe životne dobi i višeg formalnog stupnja obrazovanja imaju pozitivnije i otvorenije mišljenje prema upotrebi IKT-a u svom radu te digitalnoj transformaciji. Ovakve razlike potpuno su razumljive uzme li se u obzir činjenica o uvjetima odrastanja u različitim vremenskim i društvenim sredinama te razvoj i samorazvoj digitalnih vještina tijekom formalnog i neformalnog obrazovanja odgojitelja.
Otvorena i pozitivna mišljenja odgojitelja doprinose razvoju svjesnosti o dobrobitima korištenja informacijske i komunikacijske tehnologije te o pokretanju bržeg i kvalitetnijeg procesa digitalne transformacije u svim segmentima odgojno-obrazovnog rada. Za ovladavanje izazovima prilagodbe i korištenja digitalne tehnologije u svojoj odgojno-obrazovnoj praksi odgojitelji navode da se najviše oslanjaju na vlastite resurse, samostalno učenje i razvoj digitalnih kompetencija kao dio cjeloživotnog učenja. Za digitalnu transformaciju, osim otvorenosti promjeni i motiviranosti pojedinaca, potrebno je osigurati materijalne uvjete te definirati zakonske i etičke odredbe i propise koji bi doprinijeli sigurnoj standardizaciji korištenja IKT-a. Osiguravanjem potrebne infrastrukturne podrške, od digitalnih uređaja do dostupnosti interneta, sustavnim ulaganjem u razvoj znanja te organiziranjem programa osposobljavanja i podrške odgojiteljima za upotrebu IKT-a u odgojno-obrazovnom radu digitalna transformacija u ranom i predškolskom odgoju dobila bi još veće značenje.
Dobiveni rezultati pokazuju da sudionici na temelju postojećih znanja, vještina i profesionalnih vrijednosti procjenjuju trenutačnu situaciju RPOO-a u vrijeme digitalne transformacije naglašavajući stanovito nezadovoljstvo postojećim vlastitim digitalnim kompetencijama te potrebu pružanja podrške u svim segmentima digitalne transformacije RPOO-a. Time se sugerira potreba za detaljno razrađenim planom koji će se temeljiti na svim suvremenim paradigmama ključnim za ovaj proces. Odgojitelji pokazuju svjesnost o potrebi uvođenja promjena sukladno potrebama suvremenog življenja te vlastitu spremnost za aktivnim participiranjem.
Znanstveni doprinos ovog rada može se izraziti u nekoliko ključnih aspekata: prvo, rad produbljuje razumijevanje generacijskih razlika u mišljenju odgojitelja prema implementaciji informacijsko-komunikacijske tehnologije (IKT); drugo, identificira utjecaj razine obrazovanja na percepciju i razvoj digitalnih kompetencija; i treće, doprinosi razvoju pedagoške prakse i digitalne politike u dječjim vrtićima. Rezultati istraživanja pokazuju da odgojitelji mlađe životne dobi (21 do 30 godina) iskazuju statistički značajno pozitivnija mišljenja o korisnosti IKT-a, što upućuje na moguć generacijski jaz u digitalnim vještinama i percepciji tehnologije. Ovaj aspekt nije dovoljno istražen u kontekstu ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, te otvara mogućnost za buduća istraživanja. Također, utvrđeno je da viši stupanj obrazovanja značajno korelira s pozitivnijim mišljenjima prema implementaciji IKT-a, što pruža empirijsku osnovu za redizajn kurikuluma visokoškolskog obrazovanja odgojitelja, kao i za osuvremenjivanje programa stručnog usavršavanja u području digitalnih kompetencija. Praktični doprinos rada ogleda se i u pružanju smjernica za razvoj ciljanih edukacija i stručnih usavršavanja, osobito za odgojitelje s više godina radnog staža te za kreiranje digitalnih strategija u dječjim vrtićima.
Zaključno, ovaj rad pridonosi znanstvenom i stručnom razumijevanju kako demografske varijable (dob, radno iskustvo i obrazovanje) oblikuju mišljenje odgojitelja o IKT-u, te postavlja temelj za razvoj inkluzivnih i učinkovitih digitalnih obrazovnih politika u području ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja.
Edita Rogulj37 – Marko Pavlović38∗ – Tanja Pap39∗∗
Educators' Opinions on the Use of Information and Communication Technology in the Early and Preschool Education System