Pregledni rad
Dva lica kućnoga kazališta u Dubrovniku u 18. stoljeću
Lada Muraj
orcid.org/0000-0003-0857-6066
; Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija, Zagreb, Hrvatska
Sažetak
Tijekom 18. stoljeća, zbog sve učestalijih gostovanja talijanskih profesionalnih putujućih glumačkih družina u Dubrovniku, slabi aktivnost domaćih amatera u prostoru javnoga gradskoga kazališta Orsan. Domaćim amaterima stoga preostaje jedino praksa kućnih kazališnih izvedaba, tradicija koja u obliku pirnih drama postoji još od Držićevih vremena. U 18. stoljeću ta se praksa, po uzoru na aktualnu francusku modu pristiglu i na istočnu obalu Jadrana, upisuje u društvenost salonâ, o čem posebice svjedoči kućna izvedba preradbe francuske srednjovjekovne Farse o meštru Pathelinu, u Dubrovniku nazvane Pokrinokat, potkraj stoljeća. Nasuprot ovom mondenom obliku prakse kućnoga kazališta, postoje neke pretpostavke i za praksu vezanu uz
intimnu, obiteljsku sferu, ili pak sferu dubrovačkih ženskih samostana. Riječ je o božićnim pastoralama autorica poput Marije Bettera, Benedikte Gradić, Lukrecije Bogašinović i Anice Bošković. O njihovim kućnim scenskim izvedbama nemamo izravnih potvrda (bile su prije svega namijenjene lektiri mladih dubrovačkih djevojaka), dok s više sigurnosti možemo govoriti o samostanskim izvedbama. Riječ je, dakle, o dvjema vrstama kazališta kao specifič nim oblicima društvenosti. Namjera je ovoga izlaganja prikazati te dvije prakse kućnoga kazališta te pokušati istražiti njihova društvena i izvedbena obilježja. Nadalje, zanimljivo je da se prigodom izvedbe Pokrinokta u hrvatskom kazalištu, doduše u kućnoj izvedbi, prvi put pojavljuju glumice, dok su autorice, a zacijelo i uprizoriteljice božićnih pastorala, bile također žene. Stoga nam je također namjera ponešto reći o ovim prvim pojavama žene kao
aktivne sudionice u hrvatskom kazalištu.
Ključne riječi
kućno kazalište; kazalište kao oblik društvenosti; Dubrovnik; božićna pastorala; glumice
Hrčak ID:
60211
URI
Datum izdavanja:
27.10.2010.
Posjeta: 2.108 *