Utjecaj Narodne knjižnice na kvalitetu života nezaposlenih građana

3.1. Sociodemografski pokazatelji

Iz rezultata istraživanja vidljivo je da 54,8 % ispitanika živi u gradu, a 45,2 % ispitanika živi na selu u Osječko-baranjskoj županiji (Hrvatska). U istraživanju je sudjelovalo 62,4 % žena i 37,6 % muškaraca pa nije moguća detaljnija statistička unakrsna usporedba u odnosu na spol jer omjeri nisu približno jednaki, ali jest u odnosu na starosnu životnu dob (od 15. do 67. godine).1 Rezultat istraživanja iz ukupnog udjela ispitanika pokazao je da je najveća dugoročna nezaposlenost vidljiva kod građana sa srednjom (trogodišnjom i četverogodišnjom) školom – 62,8 %, slijede ih fakultetski obrazovani građani – 24,8 %, potom građani s višom školom – 6,8 %, te 5,6 % s osnovnom školom.

Od ukupnog djela, 90,4 % ispitanih građana živi u zajedničkom kućanstvu s drugom osobom koja je zaposlena, što im donekle olakšava trenutno egzistencijalno pitanje, a 9,6 % živi samo.

3.2. Cjeloživotno obrazovanje i narodne knjižnice

Rezultati provedenog istraživanja pokazali su da 62,4 % građana ima potrebu za cjeloživotnim obrazovanjem, dok ih 37,6 % nema. S obzirom na promjenjivost i dinamičnost tržišta rada, ovo je razuman pokazatelj. U odnosu na starosnu dob vidljivo je da ispitani građani od 18. do 40. godine u najvećem postotku imaju takvu potrebu jer oni u tim godinama najčešće i dobivaju svoja prva stalna zaposlenja te imaju potrebu za dokazivanjem i opstankom u njemu – u najvećem postotku žene. Upravo u toj dobnoj skupini najviše je nezaposlenih građana sa završenom srednjom (trogodišnjom i četverogodišnjom) školom te fakultetski obrazovanih građana. Slijede ih i ostale dobne skupine od 41 do 50, od 51 do 60 godina. Vidljivo je da potrebe imaju i građani iz dobne skupine od 61. do 67. godine starosne dobi.

U kontekstu osjećaja potrebe za podupiranjem osobnog obrazovanja na cjelovitom uzorku usporedna korelacijska analiza starosne dobi ispitanika pokazuje da u dobnoj skupini od 61 do 67 godina 3,6 % ispitanih građana ne osjeća potrebu za podupiranjem osobnog obrazovanja, dok ih 0,8 % osjeća. U dobnoj skupini od 51 do 60 godina 4,0 % ispitanih ne osjeća potrebu za podupiranjem osobnog obrazovanja, dok ih 6,0 % osjeća. U dobnoj skupini od 41 do 50 godina 7,2 % ne osjeća potrebu za podupiranjem osobnog obrazovanja, dok ih 10,0 % osjeća. U dobnoj skupini od 30 do 40 godina 10,0 % ne osjeća potrebu za podupiranjem osobnog obrazovanja, dok ih 21,6 % osjeća. U dobnoj skupini od 18 do 29 godina 11,6 % ne osjeća potrebu za podupiranjem osobnog obrazovanja, dok ih 23,6 % osjeća potrebu. U dobnoj skupini od 18 godina starosne dobi 1,2 % ispitanika ne osjeća potrebu, dok ih 0,4 % osjeća.

Rezultati su pokazali da je od 18. do 40. godine više onih ispitanika koji imaju potrebu za cjeloživotnim obrazovanjem od onih koji nemaju.

Da bi potakli zapošljivost građana, Europska komisija (Commission 2015), UN u Agendi 2030. (Narodi 2015) i UNESCO (2014) u Programu globalnog razvoja dugi niz godina potiču važnost cjeloživotnog obrazovanja i kompetentnosti na tržištu rada svih građana, posebice odraslih. Europska komisija vidi javne i/ili narodne knjižnice kao suradnike i partnere u provođenju europskih projekata obrazovanja odraslih (starije osobe, osobe u gospodarski nepovoljnom položaju i nezaposlene).

Europska komisija (European Commision 2018) razvila je i EntreComp – Europski referentni okvir kompetencija za poduzetništvo, a uz njega nudi i sveobuhvatan opis znanja, vještina i stavova potrebnih građanima da bi bili poduzetni te stvorili financijsku, kulturnu i društvenu vrijednost za druge. Okvir (McCallum et al. 2018) identificira 3 ključna područja ( Ideje i prilike, Resursi, Unutar djelovanja) iz kojih proizlazi 15 kompetencija ( Brljanje mogućnostima,2 Kreativnost, Vizija, Vrednovanje ideja, Etičko i održivo razmišljanje, Samosvijest i samoučinkovitost, Motivacija i ustrajnost, Mobilizacija resursa, Financijska i ekonomska pismenost, Mobiliziranje drugih; Poduzimanje inicijative, Planiranje i upravljanje, Nošenje s nesigurnošću, dvosmislenosti i rizikom, Suradnja s drugima, Učenje kroz iskustvo).

“Da bi nezaposleni građanin ostvario profesionalni napredak na tržištu rada, nužno je da bude u korak s promjenama u društvu (tečajevi, hobiji, samoukost, radno iskustvo koje ne mora nužno biti u struci). Cjeloživotno učenje (kao dio formalnog, neformalnog i informalnog obrazovanja) može mu pomoći u vlastitoj samoodrživosti, konkurentnosti i (mogućoj) zapošljivosti u suvremenom (informacijsko-tehnološkom te inkluzivnom i kohezivnom) društvu, kao i u obrazovanju za rad. Svrha cjeloživotnog učenja je u pomaganju građaninu da ostane aktivan u društvu kroz nove ciljeve koji će pridonijeti kvaliteti njegova života.” (Zubac 2019, 43). Ono što ipak zabrinjava jest primjetna činjenica da je veliki udio ispitanika, fakultetski obrazovanih građana, drugi u nizu po nezaposlenosti.

Načelno gledano u kontekstu poslovanja narodnih knjižnica vidljivo je da su povećale opseg svojih službi i usluga u svijetu, a samo knjižničarstvo je prema Hibertu postalo društveno odgovorno, kritičko, progresivno i radikalno. Hibert naglašava i da su u tom kontekstu učenje, znanje i društvena odgovornost bit knjižničarstva 21. stoljeća, a misija knjižničara je kreiranje znanja u lokalnim zajednicama (Hibert 2012). Drugim riječima, možemo zaključiti da je knjižnična struka i knjižnična djelatnost postala imperativ za stvaranje podloge i razvijanje cjeloživotnog obrazovanja namijenjenoga svim vrstama korisnika, i to po mogućnosti besplatno ili uz minimalnu naknadu. Istraživanja Zubac (2019) i Huysmans i Oomes (2013) pokazala su da je narodna knjižnica u 21. stoljeću uz kulturnu, društvenu, obrazovnu i informacijsku, dobila i ekonomsku ulogu te da kroz spomenute uloge knjižnice mogu i moraju utjecati na kvalitetu života nezaposlenih, društveno isključenih građana, u zajednici u kojoj djeluju. “Poticanje cjeloživotnog učenja narodne knjižnice mogu postići i kroz apliciranje projektnih i programskih sadržaja za Strukturne fondove Europske unije. (...) Kroz ovakvo poslovanje one imaju i ekonomski učinak pa dobivaju novu ulogu – ekonomsku.” (Zubac, 2019, 49–50).

Hibert (2018, 35) pozivajući se na Shera (1961) u kontekstu navedenoga objašnjava: “Iznoseći svoja zapažanja o vrijednostima proučavanja historije bibliotekarstva, Jesse Shera je još prije pedeset godina napomenuo kako svaki put kada je društvo zbunjeno pitanjima u kom se smjeru hoće razvijati, funkcija biblioteke prestaje biti jasno definirana. Svaka veća promjena društvenog ideala rezultirala je mogućnostima i prilikama da se uloga i funkcije biblioteka usklađuju prema značenju informacije kao društvene potrebe.”

3.3. E-mediji

Iz ukupnog udjela vidljivo je da se 20,0 % ispitanih izjasnilo da nema pristup internetu, ali ih 80,0 % ima.

Obrada rezultata ukupnog udjela (100 %) pokazala je i da samo 2,0 % ispitanih građana ne posjeduje niti jedan uređaj s kojega bi se moglo pristupiti internetu u potencijalnoj potrazi za online informacijama. Oni su prisutni u dvije postavljene dobne skupine (od 51 do 60 godina te od 61 do 67 godina). 16,8 % ispitanih (zastupljenih u svim postavljenim dobnim skupinama) posjeduje samo mobitel, dok ih 1,2 % posjeduje samo računalo. S druge strane, 24,8 % ispitanih u svim postavljenim dobnim skupinama posjeduje mobitel s pristupom internetu, dok ih 5,6 % posjeduje računalo s pristupom internetu. 49,6 % ispitanika zastupljenih u svim postavljenim dobnim skupinama posjeduje mobitel s internetom i računalo s pristupom internetu (Tablica 1).

Tablica 1. Posjedovanje uređaja u odnosu na starosnu dob ispitanika

Omjer navedenog rezultata (20,0 % : 80,0 %) može biti i pokazatelj da nezaposleni, društveno isključeni, građani u pitanju pristupa internetu ne ovise isključivo o posjeti narodnoj knjižnici, unatoč tomu što je Quickov et al. (2013) nalaz istraživanja, proveden u zemljama članicama Europske unije, pokazao da je primarni motiv dolaska društveno isključenih korisnika u narodnu knjižnicu upravo korištenje računala.

Nadalje, u kontekstu opremljenosti i tehničke strukture u narodnim knjižnicama u ovoj županiji, Martinović, Badurina i Zuzjak (2016) utvrdili su da nema dovoljno računala za sve građane i njihovu dužu vremensku upotrebu, te da neke knjižnice u Osječko-baranjskoj županiji omogućuju besplatan pristup internetu. Kažu i da je u jednoj knjižnici internetski pristup besplatan ako korisnici koriste svoje računalo putem Wi-Fi knjižnice, ali naplaćuje se ako rade na knjižničnom računalu. Drugim riječima, to bi značilo za društveno isključene nezaposlene građane da ako nemaju novca, oni ni ne mogu koristiti internet u narodnoj knjižnici. Odnosno, oni su nepoželjni članovi narodne knjižnice.

UN (2016) su proglasile građanski pristup internetu temeljnim čovjekovim pravom. Uža digitalna prava ipak bi pravno trebale urediti zemlje i lokalne zajednice u kojima građani žive, a unutar lokalnih zajednica i narodne knjižnice, kroz otvorenu internetsku mrežu. Otvoreno pitanje ostaje što učiniti s pristupom internetu ako je knjižnica zatvorena za korisnike? Ništa. Odgovorom i dalje ostaju pogođene najranjivije skupine građana – nezaposleni koji žive sami. Pristup internetu nezaposlenim, društveno isključenim građanima može biti od koristi u praćenju natječaja za posao.

S treće strane, u hrvatskim prilikama nije svaki građanin i član narodne knjižnice jer se članarina često naplaćuje, a najranjivije skupine si to ne mogu priuštiti.

3.4. Potrebe građana za učenjem stranih jezika i sličnih komponenti

Set pitanja vezanih uz potrebe građana u domeni učenja stranih jezika (engleskog, njemačkog, švedskog)3 i sličnoj komponenti (znakovni jezik, tj. jezik za gluhonijeme) različito se interpretiraju. U kontekstu izrečenog rezultati pokazuju da u većinskom ukupnom udjelu prevladavaju oni građani koji nemaju potrebe za učenjem stranih jezika. No, unatoč tom rezultatu, najviše građana u dobnim skupinama od 18. do 40. godine u sastavu cjeloživotnog obrazovanja ima potrebu za učenjem engleskoga jezika ili nadogradnjom postojećega znanja (28,4 %), te njemačkoga jezika (22,0 %).

Potrebe za učenjem jezika imaju i starije dobne skupine pa ova vrsta obrazovanja nikako ne bi smjela biti zanemarena u narodnim knjižnicama. Potrebu za učenjem švedskoga jezika ima jako malo ispitanih građana (ukupno 4,8 % u svim dobnim skupinama). Potreba je također najizraženija u ispitanoj dobnoj skupini od 30 do 40 godina, ali u jako malom postotku u odnosu na potrebu za učenjem engleskoga i njemačkoga jezika. Od ukupnog udjela ispitanih, samo 8,4 % ispitanih građana izjasnilo se da ima potrebu za učenjem jezika za gluhonijeme. Najviše ih je iz dobne skupine od 18 do 29 godina.

3.5. Računalne i tehničke vještine

U kontekstu potrebe za stjecanjem računalnih i tehničkih vještina u knjižničnom prostoru, kao jednog od bitnih čimbenika u premošćivanju digitalne nejednakosti (primjerice ECDL diploma), rezultati pokazuju da prevladavaju oni građani koji nemaju potrebe za tim, ali 26 % ispitanih od ukupnog udjela ima takvu potrebu, posebice u kategorijama od 18 do 40 godina, a slijede ih građani od 41 do 50 godina starosne dobi. Stoga ni ovu potrebu ne bi trebalo zanemariti.

Nadalje, usporedna korelacijska analiza starosne dobi pokazala je da u dobnoj skupini od 61 do 67 godina nitko od ispitanih nema takvu potrebu. U dobnoj skupini od 51 do 60 godina 7,6 % ispitanih nema potrebu, a 2,4 % ima potrebu. U dobnoj skupini od 41 do 50 godina 14,0 % ispitanih nema potrebu za stjecanjem računalnih i tehničkih vještina, dok ih 3,2 % ima. U dobnoj skupni od 30 do 40 godina 20,0 % ispitanih nema potrebu, dok ih 11,6 % ima. U dobnoj skupini od 18 do 29 godina 26,4 % ispitanih nema potrebu, dok ih 8,8 % ima. U dobnoj skupini do 18 godina nitko od ispitanika nema takvu potrebu (Slika 3).

[CHART]

Slika 3. Potrebe građana za stjecanjem računalnih i tehničkih vještina u sastavu cjeloživotnog obrazovanja u knjižničnom prostoru u odnosu na starosnu dob

3.6. Radionice (pretraživanje izvora na internetu, pisanje životopisa, dodatno usavršavanje u svojoj struci)

U kontekstu potrebe za stjecanjem znanja u pitanju kvalitetnog pisanja životopisa, rezultati ukupnog udjela pokazuju da u istraživanju prevladavaju oni građani koji nemaju potrebu za tim. S duge strane, 24,0 % od 100 % ispitanih ima takvu potrebu. Najviše građana od 18. do 29. godine u sastavu cjeloživotnog obrazovanja ima potrebu za radionicama za pisanje životopisa.

U kontekstu potrebe za dodatnim usavršavanjem u svojoj struci u knjižničnom prostoru rezultati pokazuju da u istraživanju prevladavaju oni građani koji nemaju potrebu za tim. S duge strane 36,8 % od 100 % ispitanih ima takvu potrebu, i to u svim dobnim skupinama. Ova potreba najizraženija je među mladima od 18 do 29 godine života, a slijede ih odrasli od 30 do 40 godina.

Usporedna korelacijska analiza starosne dobi ispitanika u kontekstu potrebe građana za radionicama za pretraživanjem izvora na internetu u sastavu cjeloživotnog obrazovanja u knjižničnom prostoru pokazuje da u dobnoj skupini od 61 do 67 godina nitko od ispitanih nema takvu potrebu. U dobnoj skupini od 51 do 60 godina 6,8 % ispitanih nema potrebu, a 3,2 % ima potrebu. U dobnoj skupini od 41 do 50 godina 13,2 % ispitanih nema potrebu za radionicama za pretraživanjem izvora na internetu, dok ih 4,0 % ima. U dobnoj skupni od 30 do 40 godina 25,6 % ispitanih nema potrebu za radionicama za pretraživanjem izvora na internetu, dok ih 6,0 % ima. U dobnoj skupini od 18 do 29 godina 28,8 % ispitanih nema potrebu, dok ih 6,4 % ima. U dobnoj skupini do 18 godina 1,2 % ispitanika nema takvu potrebu, a 0,4 % ispitanih ima.

Usporedna korelacijska analiza starosne dobi ispitanika u kontekstu potrebe građana za radionicama za pisanje životopisa u sastavu cjeloživotnog obrazovanja u knjižničnom prostoru u odnosu na starosnu dob pokazuje da u dobnoj skupini od 61 do 67 godina nitko od ispitanih nema takvu potrebu. U dobnoj skupini od 51 do 60 godina 8,8 % ispitanih nema potrebu, a 1,2 % ima potrebu. U dobnoj skupini od 41 do 50 godina 13,2 % ispitanih nema potrebu za radionicama za pisanje životopisa, dok ih 4,0 % ima. U dobnoj skupni od 30 do 40 godina 23,6 % ispitanih nema potrebu za tim, dok ih 8,0 % ima. U dobnoj skupini od 18 do 29 godina 24,8 % ispitanih nema potrebu, dok ih 10,4 % ima. U dobnoj skupini do 18 godina 1,2 % ispitanika nema takvu potrebu, a 0,4 % ispitanih ima.

Usporedna korelacijska analiza starosne dobi ispitanika u kontekstu potrebe građana za dodatnim usavršavanjem u svojoj struci u sastavu cjeloživotnog obrazovanja u knjižničnom prostoru u odnosu na starosnu dob pokazuje da u dobnoj skupini od 61 do 67 godina 4,0 % ispitanih nema takvu potrebu, dok ih 0,4 % ima. U dobnoj skupini od 51 do 60 godina 7,2 % ispitanih nema potrebu, a 2,8 % ima. U dobnoj skupini od 41 do 50 godina 11,2 % ispitanih nema potrebu za dodatnim usavršavanjem u svojoj struci, dok ih 6,0 % ima. U dobnoj skupni od 30 do 40 godina 20,4 % ispitanih nema potrebu za dodatnim usavršavanjem u svojoj struci, dok ih 11,2 % ima. U dobnoj skupini od 18 do 29 godina 19,6 % ispitanih nema potrebu, dok ih 15,6 % ima. U dobnoj skupini do 18 godina 0,8 % ispitanika nema takvu potrebu, a 0,8 % ispitanih ima.

3.7. Komunikacijske vještine

Iz rezultata istraživanja vidljivo je da potrebu za usavršavanjem komunikacijskih vještina u knjižničnom prostoru u najvećem ukupnom postotku građani nemaju, ali 27,6 % od 100 % ispitanih ima takvu potrebu. Ona je najviše izražena među mladima u dvije dobne skupine od 18 do 29 godine života, a slijede ih odrasli od 30 do 40 godina. U suvremenom društvu upravo je posjedovanje komunikacijskih (verbalno-diplomatskih) vještina, uz znanje, i najbitnije za prezentiranje samoga sebe i dobivanje zaposlenja.

U kontekstu potrebe građana za usavršavanjem formalnih komunikacijskih vještina u sastavu cjeloživotnog obrazovanja u knjižničnom prostoru u odnosu na starosnu dob, usporedna korelacijska analiza pokazuje da u dobnoj skupini od 61 do 67 godina nitko od ispitanih nema takvu potrebu. U dobnoj skupini od 51 do 60 godina 7,2 % ispitanih nema potrebu, a 2,8 % ima potrebu. U dobnoj skupini od 41 do 50 godina 12,0 % ispitanih nema potrebu, dok ih 5,2 % ima. U dobnoj skupni od 30 do 40 godina 22,8 % ispitanih nema potrebu za usavršavanjem formalnih komunikacijskih vještina, dok ih 8,8 % ima. U dobnoj skupini od 18 do 29 godina 24,8 % ispitanih nema potrebu, dok ih 10,4 % ima. U dobnoj skupini do 18 godina 1,2 % ispitanika nema takvu potrebu, a 0,4 % ispitanih ima.

3.8. Socijalne vještine

Set pitanja vezanih uz socijalne vještine uključuje usavršavanje dodatnih socijalnih vještina kroz timski rad, kroz upoznavanje pravila poslovnog bontona, dodatnih socijalnih vještina kroz organizacijske vještine, usavršavanjem dodatnih socijalnih vještina kroz prezentacijske vještine , usavršavanjem dodatnih socijalnih vještina kroz govor tijela.

Od ukupnog udjela (100 %), 18,8 % ima potrebu za usavršavanjem dodatnih socijalnih vještina kroz timski rad u knjižničnom prostoru, 18 % za upoznavanje pravila poslovnog bontona, 24,8 % za dodatnim socijalnim vještinama kroz organizacijske vještine, 30 % za usavršavanjem dodatnih socijalnih vještina kroz prezentacijske vještine , 13,6 % za usavršavanjem dodatnih socijalnih vještina kroz govor tijela u knjižničnom prostoru.

Ovo su uobičajene potrebe koje su građanima neophodne za duži opstanak u poslu i kvalitetnu, svakodnevnu komunikaciju s kolegama te osobama s kojima se susreću.

U kontekstu potrebe građana za usavršavanjem dodatnih socijalnih vještina kroz timski rad u sastavu cjeloživotnog obrazovanja u knjižničnom prostoru u odnosu na starosnu dob usporedna korelacijska analiza pokazuje da u dobnoj skupini od 61 do 67 godina 4,0 % ispitanih nema takvu potrebu, a 0,4 % ih ima. U dobnoj skupini od 51 do 60 godina 8,4 % ispitanih nema potrebu, a 1,6 % ima. U dobnoj skupini od 41 do 50 godina 16,0 % ispitanih nema potrebu za usavršavanjem dodatnih socijalnih vještina kroz timski rad, dok ih 1,2 % ima. U dobnoj skupni od 30 do 40 godina 24,8 % ispitanih nema potrebu za usavršavanjem dodatnih socijalnih vještina kroz timski rad, dok ih 6,8 % ima. U dobnoj skupini od 18 do 29 godina 26,4 % ispitanih nema tu potrebu, dok ih 8,8 % ima. Dobna skupina do 18 godina nema takvu potrebu.

U kontekstu potrebe građana za usavršavanjem dodatnih socijalnih vještina kroz upoznavanje pravila poslovnog bontona u sastavu cjeloživotnog obrazovanja u knjižničnom prostoru u odnosu na starosnu dob, usporedna korelacijska analiza pokazuje da u dobnoj skupini od 61 do 67 godina nitko od ispitanih nema takvu potrebu. U dobnoj skupini od 51 do 60 godina 8,8 % ispitanih nema potrebu, a 1,2 % ima potrebu. U dobnoj skupini od 41 do 50 godina 14,8 % ispitanih nema potrebu za usavršavanjem dodatnih socijalnih vještina kroz upoznavanje pravila poslovnog bontona, dok ih 2,4 % ima. U dobnoj skupni od 30 do 40 godina 24,0 % ispitanih nema potrebu, dok ih 7,6 % ima. U dobnoj skupini od 18 do 29 godina 28,4 % ispitanih nema potrebu, dok ih 6,8 % ima. U dobnoj skupini do 18 godina nema takvih potreba.

Usporedna korelacijska analiza starosne dobi ispitanika u kontekstu potrebe građana za usavršavanjem dodatnih socijalnih vještina kroz organizacijske vještine u sastavu cjeloživotnog obrazovanja u knjižničnom prostoru u odnosu na starosnu dob pokazuje da u dobnoj skupini od 61 do 67 godina nitko od ispitanih nema takvu potrebu. U dobnoj skupini od 51 do 60 godina 8,4 % ispitanih nema potrebu, a 1,6 % ima potrebu. U dobnoj skupini od 41 do 50 godina 15,2 % ispitanih nema takvu potrebu, dok ih 2,0 % ima. U dobnoj skupni od 30 do 40 godina 20,4 % ispitanih nema potrebu, dok ih 11,2 % ima. U dobnoj skupini od 18 do 29 godina 34,0 % ispitanih nema potrebu, dok ih 9,6 % ima. U dobnoj skupini do 18 godina 1,2 % nema takvu potrebu, a 0,4 % ima.

Usporedna korelacijska analiza starosne dobi ispitanika u kontekstu potrebe građana za usavršavanjem dodatnih socijalnih vještina kroz prezentacijske vještine u sastavu cjeloživotnog obrazovanja u knjižničnom prostoru pokazuje da u dobnoj skupini od 61 do 67 godina nitko od ispitanih nema takvu potrebu. U dobnoj skupini od 51 do 60 godina 7,6 % ispitanih nema potrebu, a 2,4 % ima potrebu. U dobnoj skupini od 41 do 50 godina 12,8 % ispitanih nema takvu potrebu, dok ih 14,7 % ima. U dobnoj skupni od 30 do 40 godina 28,0 % ispitanih nema potrebu, dok ih 4,4 % ima. U dobnoj skupini od 18 do 29 godina 24,4 % ispitanih nema potrebu, dok ih 10,8 % ima. U dobnoj skupini do 18 godina 1,2 % nema takvu potrebu, a 0,4 % ih ima.

U kontekstu potrebe građana za usavršavanjem dodatnih socijalnih vještina kroz govor tijela u sastavu cjeloživotnog obrazovanja u knjižničnom prostoru u odnosu na starosnu dob usporedna korelacijska analiza pokazuje da u dobnoj skupini od 61 do 67 godina nitko od ispitanih nema takvu potrebu. U dobnoj skupini od 51 do 60 godina 9,2 % ispitanih nema potrebu, a 0,8 % ima potrebu. U dobnoj skupini od 41 do 50 godina 14,8 % ispitanih nema takvu potrebu, dok ih 2,4 % ima. U dobnoj skupni od 30 do 40 godina 26,4 % ispitanih nema potrebu za usavršavanjem dodatnih socijalnih vještina kroz timski rad, dok ih 5,2 % ima. U dobnoj skupini od 18 do 29 godina 30,4 % ispitanih nema potrebu, dok ih 4,8 % ima. U dobnoj skupini do 18 godina 1,2 % nema takvu potrebu, a 0,4 % ima.

U kontekstu komunikacijskih i socijalnih vještina zaključujemo da komunikacijom možemo ostvariti sebe (misli, osjećaje, govor), pružiti poruku, ostvariti cilj, dobiti povratnu informaciju od drugih te da su komunikacijske vještine usko povezane sa socijalnim vještinama. Načelno postoje dvije opće vrste komunikacije (verbalna i neverbalna). Komunikacija može biti i interpersonalna, intrapersonalna, grupna, javna, masovna i međukulturna (Reardon 1998). Također, kroz interpersonalnu komunikaciju možemo dati, zatražiti, dobiti ljubav i pažnju, poštovanje drugih, povjerenje, potporu, razumijevanje, ohrabrenje ljudi oko nas, odgovornost (osjećaj samorealizacije), (Brajša 2013).

3.9. Članstvo u knjižnici i mišljenje ispitanika o njezinoj pomoći građanima

Od ukupnog udjela rezultati pokazuju da je 58,4 % ispitanih nečlanova knjižnice, tj. građana koji nemaju knjižničnu iskaznicu, dok ih je 41,6 % član.

U odnosu na starosnu dob korelacijska analiza pokazuje da je u dobnoj skupini od 61 do 67 godina 0,8 % ispitanih član knjižnice, dok ih 3,6 % nije. U dobnoj skupini od 51 do 60 godina 6,8 % ispitanih nije član knjižnice, ali ih 3,2 % jeste. U dobnoj skupini od 41 do 50 godina 9,6 % ispitanih nije član, ali 7,6 % jeste. U dobnoj skupini od 30 do 40 godina 15,2 % ispitanih nije član knjižnice, a 16,4 % jeste. U dobnoj skupini od 18 do 29 godina 22,4 % nije član knjižnice, a 12,8 % jeste. U dobnoj skupini do 18 godina 0,8 % nije član knjižnice, a 0,8 % jeste.

Unutar cijelog skupa od 41,6 %, rezultati dobiveni Likertovom ljestvicom pokazuju da 19,6 % ispitanika, članova knjižnice, misle da knjižnica ispunjava njihove trenutne potrebe, 16 % članova knjižnice misli da knjižnica uglavnom ispunjava njihove trenutne potrebe, 4,8 % ispitanih članova misli da njihova knjižnica niti ispunjava, niti ne ispunjava njihove trenutne potrebe, 0,8 % ispitanih mišljenja je da njihova knjižnica uglavnom ne ispunjava njihove trenutne potrebe, a 0,4 % članova misli da ne ispunjava (Tablica 2).

Tablica 2. Procjena članova narodne knjižnice o trenutnom ispunjavanju njihovih potreba u odnosu na starosnu dob

Mišljenje ispitanika o satnoj otvorenosti narodne knjižnice za korisnike u jednom danu pokazuje da ispitanici u najvećem udjelu (68,4 %) smatraju da bi narodna knjižnica trebala biti otvorena za rad s korisnicima od 8.00 do 20.00 sati, 20,4 % ispitanih mišljenja je da bi knjižnica trebala biti otvorena za korisnike od 7.00 do 22.00 sata, 11,2 % misli da bi trebala biti otvorena od 0.00 do 24.00 sata (Slika 4).

Korelacijska analiza u odnosu na starosnu dob pokazuje da potrebu za dužom satnom otvorenošću knjižnice za korisnike (od 8.00 do 20.00) imaju potrebu ispitanici od 18 do 40 godina (4,4 %), a slijede ih ispitanici od 41 do 60 godina (20 %).

[CHART]

Slika 4. Mišljenje ispitanika o satnoj otvorenosti narodne knjižnice za korisnike u jednom danu

Od ukupnog udjela ispitanih građana, utvrđeno je da najviše ispitanika (32,8 %) misli da knjižnica uglavnom može pomoći razvoju zajednice, 26,8 % misli da niti može, niti ne može pomoći, 25,2 % misli da može, 4,4 % ispitanih misli da ne može, a 1,8 % da uglavnom ne može. Odgovori su dobiveni Likertovom ljestvicom (Tablica 3).

Tablica 3. Procjena ispitanika o mjeri u kojoj narodna knjižnica može pomoći u razvoju zajednice

Od ukupnog udjela ispitanih građana Likertovom ljestvicom utvrđeno je da najviše ispitanika (27,6 %) misli da knjižnica ne može pomoći nezaposlenim osobama. Slijede ih ispitanici koji misle da niti može, niti ne može pomoći (22,8 %), dok 19,6 % ispitanih misli da uglavnom ne može. S druge strane, 13,2 % ispitanika misli da narodna knjižnica uglavnom može pomoći nezaposlenim građanima, a 16,8 % kaže da može (Tablica 4).

Tablica 4. Procjena ispitanika o mjeri u kojoj narodna knjižnica može pomoći nezaposlenim osobama

U kontekstu potreba: “Pohađanje nabrojenih tečajeva prema vlastitom nahođenju je skupo pa si ih većina nezaposlenih građanina ne može priuštiti. Dobivanje takve vrste diplome naplaćuje se u privatnim školama. Ponekad nezaposleni kandidat posjeduje temeljno znanje iz nečega, ali nema potrebnu diplomu kao dokaz pa, kao takav, može postati nekonkurentan na natječaju za posao. Problem se javlja ako kandidat posjeduje određeni stupanj znanja u početnoj fazi nezaposlenosti, ali ga kroz dugoročnu nezaposlenost ne koristi pa ono blijedi.” (Zubac 2019, 31)

Greene Taylor et al. (2012, 196.) kažu da manje imućni građani u SAD-u često nisu u mogućnosti nastaviti daljnje školovanje nakon završene srednje škole iako se akademska zajednica trudi prilagoditi promjeni u obrazovanju. Ističe da odrasli koji su završili uobičajeno obrazovanje u skladu sa svojim vremenom imaju zastarjele vještine i nerijetko nedovoljno sredstva za postizanje visokog obrazovanja.

Da bi narodne knjižnice mogle ispuniti potrebe svih građana svoje zajednice i utjecati na kvalitetu života svojih građana, a u ovom slučaju društveno isključenih nezaposlenih građana, one prije svega moraju povećati satnu otvorenost knjižnice za rad s korisnicima u jednome danu, smanjiti članarine te ponuditi nove usluge, programe i aktivnosti, kao i prepoznati važnost marketinga i menadžmenta. Povećanje satne otvorenosti knjižnice za rad s korisnicima u jednome danu, nerijetko zahtijeva i nova zapošljavanja kompetentnih djelatnika, što bi osnivači knjižnica (gradovi i općine) trebali imati u vidu. Ovaj podatak potvrđuje Petermanovu i Willimentovu (2013) tvrdnju da su narodne knjižnice trenutno samo površno otvorene za sve. U tehnološkom kontekstu Žero (2020, 21) ističe da je “potrebna veća podrška društva kako bi biblioteke uhvatile korak sa savremenim trendovima u bibliotekarstvu”. Upravo ispitane potrebe uz stjecanje kompetentnih vještina mogu građaninu omogućiti konkurentnost na tržištu rada i pomoći mu da pronađe posao.

Zubac (2019, 237) kaže da je poželjno da svaka narodna knjižnica ima web stranicu s jasno uređenim obavijestima o poslovanju knjižnice i zaposlenicima.

Po pitanju rezultata uočena je logička nedosljednost jer građani imaju potrebu za cjeloživotnim učenjem, a na ponuđene usluge su u najvećem udjelu odgovorili suprotno. Te nedosljedne razlike mogu se protumačiti na više načina: prvo, ispitanici imaju neke druge potrebe koje nisu bile obuhvaćene istraživanjem; drugo ispitanici imaju potrebu za cjeloživotnim učenjem, ali su ponuđene usluge u knjižnici nepoznate jer narodne knjižnice u Hrvatskoj ovakve usluge u pravilu ne nude. Treće, veliki broj ispitanih građana nije član knjižnice, a ako ispitanici ne posjeduju člansku knjižničnu iskaznicu, u pravilu ne smiju ni koristiti šire usluge.

Aabø (2005) je mišljenja da vrijednost narodnih knjižnica ovisi o tome koliko uspješno obavljaju svoju ulogu, odnosno koliko ispunjavaju potrebe svojih zajednica te koliko ih vrednuju građani i zajednice kojima služe.

3.1. Sociodemographic indicators

The research shows that 54.8% of subjects live in the city, while 45.2% live in villages within the Osijek-Baranja County in Croatia. Due to the uneven distribution, a more detailed statistical cross-referencing when it comes to sex is impossible since 62.4% of the participants were women and 37.6% men. Such an analysis was possible for age (from 15 to 67 years).4 Results of the research shows that unemployment is highest for citizens who finished high school (three and four-year) – 62.8%, followed by citizens with a university education – 24.8%, citizens with a college education – 6.8%, and finally, citizens with elementary school education – 5.6%.

The large majority of participants, 90.4%, live with another person who is employed which somewhat makes things easier for them, while only 9.6% live alone.

3.2. Lifelong learning and public libraries

The study showed that 62.4% of citizens have a need for lifelong learning, while 37.6% do not. Considering the instability and mutability of the labor market, this is a reasonable indicator. Age-wise, the subjects aged 18 to 40 years old account for the highest percentage of those with such a need, since these are these years when one gets their first permanent employment, leading to the need to prove oneself and survive in the work environment – women represent the highest percentage. That is the same age range where there is the highest percentage of unemployed citizens with a finished (three or four-year) high school or with a university degree. These are then followed by the age ranges of 41 do 50 years old, and 51 to 60. Noticeably, citizens aged 61 to 67 also have such needs.

When it comes to the need to support one’s own personal education, comparative correlative analysis of the subjects’ ages shows that 3.6% of participants aged 61 to 67 do not feel the need to do so, while 0.8% feel it. In the age range 51 to 60, 4.0% of participants do not feel the need to support their own personal education, while 6.0% does. Of the participants aged 41 to 50, 7.2% do not feel the need to support their own education, while 10.0% does. In the age range 30 to 40, 10.0% do not feel the need to support their own education, while 21.6% does. Of the participants aged 18 to 29 years old, 11.6% do not feel the need to support their own education, while 23.6% does. And finally, of the participants aged 18 years old, 1.2% do not feel such a need, while 0.4% does.

Results show that there are more participants aged 18 to 40 who do feel the need for lifelong learning than those who do not.

In order to stimulate the employability of citizens, the European Commission (2015), the UN in Agenda 2030 (2015), and UNESCO (2014) in the Global development program point out the importance of lifelong learning and competency on the labor market for all citizens, but especially for adults. The European Commission sees public libraries as partners and collaborators in realizing European projects for the lifelong learning of adults (the elderly, persons in economically unfavorable positions, and the unemployed).

The European Commission (2018) has also developed EntreComp – The European Entrepreneurship Competence Framework. Additionally, the Commission offers a comprehensive description of the knowledge, skills, and opinions citizens require to become entrepreneurial and create financial, cultural, and social value for others. The Framework (McCallum et al. 2018) identifies three key fields (Ideas and Opportunities, Resources, Into Action), which are further divided into fifteen competences (Spotting opportunities,5 Creativity, Vision, Valuing ideas, Ethical & sustainable thinking, Self-awareness & self-efficacy, Motivation & perseverance, Financial & economic literacy, Mobilizing others, Taking the initiative, Planning & management, Coping with uncertainty, ambiguity & risk, Working with others, Learning through experience).

“In order to accomplish professional progress on the labor market, the unemployed citizen necessarily needs to keep up with social changes (courses, hobbies, self-teaching, work experience outside one’s field). Lifelong learning (as a part of formal, non-formal, and informal education) can help them in their own self-sustainability, competitiveness and (possible) employability in the contemporary (informationally technological, inclusive and cohesive) society, as well as educating for work. The purpose of lifelong learning is helping citizens remain active in society by finding new goals that will contribute to the quality of their lives” (Zubac 2019, p. 43). What is worrying is the fact that a large portion of the participants, citizens with a completed university education, are in second place according to unemployment.

Generally looking at the context of public libraries’ business, it is visible that they have expanded their range of services throughout the world, and, according to Hibert, librarianship itself has become socially responsible, critical, progressive, and radical. Hibert highlights that learning, knowledge and social responsibility are the essence of librarianship in the 21 ^st century even in that context, and that its mission is creating knowledge in local communities (Hibert 2012). In other words, we can conclude that the librarian profession and activity became an imperative for creating the basis and development of lifelong learning intended for all manner of users, and if possible, offering the same for free, or with minimal payment. Research done by Zubac (2019) and Huysmans and Oomes (2013) showed that the public library in the 21 ^st century acquired an economic role, besides the cultural, social, educational and informational ones it already had, all of which can influence the quality of life for the unemployed, socially excluded citizens, and the community within which it operates. “Public libraries can support lifelong learning by applying to projects and programs of the European Union’s structural funds. (…) Through conducting such business, they have an economic impact as well and therefore get a new role – an economic one” (Zubac 2019, 49-50).

Hibert (2018, 35) recalls Sheer (1961) when explaining: “By stating his observations on the values of studying the history of librarianship, Jesse Shera pointed out fifty years ago that whenever a society is confused by the questions of which direction to develop in, the function of a library stops being clearly defined. Any larger change in social ideals results in the possibilities and opportunities for the role and function of a library to adjust according to the meaning of information as a societal need.”

3.3. E-media

From the total number of participants 20% said they do not have internet access, while 80% does.

Analysis of the entire sample size (100%) showed that only 2.0% percent of them do not own a single device which could access the internet in a potential search for online information. These are present in two set age ranges (51 to 60 and 61 to 67). From all age ranges, 16.8% own only a cellphone, while 1.2% own only a computer. On the other hand, 24.8% of subjects in all age ranges own a cellphone with internet access, while 5.6% own a computer with internet access. In all the set age ranges, 49.6% own a mobile phone and a computer with internet access (Table 1).

Table 1. Ownership of devices according to age

The given ratio (20.0% : 80.0%) can be taken as an indicator that unemployed, socially excluded citizens do not depend solely on visiting public libraries for internet access, despite what research in European Union member states by Quick et al. (2013) found – that the primary motive for socially excluded users’ visits to public libraries was the use of a computer. Furthermore, in terms of equipment and technical structure of public libraries within this county, Martinović, Badurina and Zuzjak (2016) determined that there were not enough computers for all the citizens and their longer use of the same; additionally, they found that there are some libraries within the Osijek-Baranja County that allow free internet access. One library allows free internet access when using the library Wi-Fi on one’s own computers, while there is a fee if the library computer is used. In other words, that would mean that socially excluded, unemployed citizens cannot browse the internet in a public library unless they have money, i.e. they are undesirable members of the public library.

The UN (2016) declared internet access for citizens a basic human right. More specific digital rights need to be legally determined by the countries and local communities where the citizens live, and within those, public libraries should do the same through free internet access. It remains an open issue what to do with internet access if a library is closed to users? Nothing. The answer still has the hardest impact on the most vulnerable groups of citizens – unemployed citizens living alone. Internet access can be of use to unemployed, socially excluded citizens in keeping up with job vacancies. Finally, in Croatia, not every citizen is a member of a public library as there is usually a membership fee, which the most vulnerable groups cannot afford.

3.4. Needs of citizens for foreign language learning and other similar components

A set of questions about citizens’ needs for foreign language learning (English, German, and Swedish)6 and similar components (sign language) were interpreted differently. Results show that the largest percentage of citizens have no need for foreign language learning. Despite that, in the age range 18 to 40, the largest number of citizens have the need to learn or improve their knowledge of English (28.4%) and German (22.0%) within lifelong learning programs.

The need to learn a language is found in older age brackets as well so this kind of education cannot be neglected in public libraries. Only a small portion of subjects (4.8% in total, across all age ranges) feel the need to learn Swedish. This need is most pronounced in the age range of 30 to 40, but in a significantly smaller percentage compared to the need to learn English and German. Only 8.4% of the total number of participants expressed the need to learn sign language, mostly in the age range of 18 to 29.

3.5. Computer and technical skills

Results show that there are more citizens who do not feel the need for gaining computer and technical skills in libraries as one of the big factors in overcoming digital inequality (e.g. ECDL certificate), than those who do feel it. Nevertheless, 26% do have such a need, especially in the age range of 18 to 40 years old, followed by citizens aged 41 to 50. Therefore, this need should not be disregarded either.

Comparative correlation analysis of age range shows that none of the participants aged between 61 and 67 have this need. In the age range of 51 to 60, 7.6% of participants do not feel the need, while 2.4% do. In the age range of 41 to 50, 14.0% of participants do not feel the need to gain computer and technical skills, whereas 3.2% does. In the age range of 30 to 40, 20.0% of participants do not feel this need, and 11.6% does. In the age range of 18 to 29, 26.4% of participants do not feel the need to learn sign language, and 8.8% does. None of the participants aged up to 18 years old have this need (Picture 3).

[CHART]

Picture 3. The needs of citizens to gain computer and technical skills within lifelong learning in libraries compared to age range

3.6. Workshops (searching for sources online, writing CVs, additional improvement in one’s field)

Results show that the majority of subject do not feel the need to gain the knowledge on successfully writing a CV. On the other hand, 24.0% of the total number have the need for workshops on writing CVs within lifelong learning, mostly citizens within the age range of 18 to 29. Results show that the majority of subjects do not feel the need for additional improvement in one’s field within libraries. On the other hand, 36.8% of the total number within all age ranges have this need. The need is most pronounced within young adults aged 18 to 29 years old, followed by adults aged 30 to 40.

Correlation analysis of age range in comparison to the need to research sources online within lifelong learning in libraries shows that none of the participants aged between 61 and 67 have this need. In the age range of 51 to 60, 6.8% of participants do not feel the need, while 3.2% do. In the age range of 41 to 50, 13.2% of participants do not feel the need for workshops on searching for sources online, whereas 4.0% does. In the age range of 30 to 40, 25.6% of participants do not feel the need for workshops on searching for sources online, and 6.0% does. In the age range of 18 to 29, 28.8% of participants do not feel this need, and 6.4% does. Of the participants aged up to 18 years old, 1.2% of participants do not feel this need, while 0.4% do.

Correlation analysis of age range in comparison to the need for workshops on writing CVs within lifelong learning programs in libraries shows that none of the participants aged between 61 and 67 have this need. In the age range of 51 to 60, 8.8% of participants do not feel the need, while 1.2% do. In the age range of 41 to 50, 13.2% of participants do not feel such a need, whereas 4.0% does. In the age range of 30 to 40, 23.6% of participants do not feel this need, and 8.0% does. In the age range of 18 to 29, 24.8% of participants do not feel the need, and 10.4% does. Of the participants aged up to 18 years old, 1.2% of participants do not feel this need, while 0.4% do.

Correlation analysis of age range in comparison to the need for improving oneself within one’s own field within lifelong learning programs in libraries shows that, of the participants aged between 61 and 67, 4.0% do not have this need, whereas 0.4% do. In the age range of 51 to 60, 7.2% of participants do not feel the need, while 2.8% do. In the age range of 41 to 50, 11.2% of participants do not feel the need for improving themselves in their fields, whereas 6.0% does. In the age range of 30 to 40, 20.4% of participants do not feel the need to improve themselves within their fields, and 11.2% does. In the age range of 18 to 29, 19.6% of participants do not feel this need, and 15.6% does. Of the participants aged up to 18 years old, 0.8% of participants do not feel this need, and 0.8% do.

3.7. Communication skills

Results of the research show that citizens largely do not feel the need to perfect their communication skills in libraries; still, 27.6% out of 100% do feel the need. It is most pronounced in two age ranges, that of 18 to 29 years old, and 30 to 40. Alongside knowledge, communication (verbal-diplomatic) skills are nowadays the most important factors for presenting oneself and getting a job.

Correlation analysis of age range in comparison to the need for perfecting formal communication skills within lifelong learning programs in libraries shows that, of the participants aged between 61 and 67, none of the participants have this need. In the age range of 51 to 60, 7.2% of participants do not feel the need, while 2.8% do. In the age range of 41 to 50, 12.0% of participants do not feel the need, whereas 5.2% does. In the age range of 30 to 40, 22.8% of participants do not feel the need for perfecting their formal communication skills, and 8.8% does. In the age range of 18 to 29, 24.8% of participants do not feel the need, and 10.4% does. Of the participants aged up to 18 years old, 1.2% of participants do not feel this need, and 0.4% do.

3.8. Social skills

The set of questions related to social skills includes perfecting additional social skills through teamwork, and through learning work etiquette, additional social skills through organizational skills, perfecting additional social skills through presentation skills, and perfecting them through body language.

Out of the total sample size, 18.8% have the need for perfecting additional skills through teamwork in libraries, 18% have the need for learning work etiquette, 24.8% for perfecting additional social skills through organizational skills, 30% for perfecting them through presentation skills, and 13.6% for perfecting additional social skills in libraries through body language.

These are the most common needs of citizens necessary for a longer tenure at a position and quality everyday communication with colleagues and other persons they meet.

Comparative correlation analysis of age range and the need for perfecting additional social skills through teamwork within lifelong learning programs in libraries shows that, of the participants aged between 61 and 67, 4.0% do not have this need, and 0.4% do. In the age range of 51 to 60, 8.4% of participants do not feel the need, while 1.6% do. In the age range of 41 to 50, 16.0% of participants do not feel the need for perfecting additional social skills through teamwork, whereas 1.2% does. In the age range of 30 to 40, 24.8% of participants do not feel the need for perfecting additional social skills through teamwork, and 2.8% does. In the age range of 18 to 29, 26.4% of participants do not feel such a need, and 8.8% does. Of the participants aged up to 18 years old, none of the participants have such a need.

Comparative correlation analysis of age range and the need for perfecting additional social skills through learning work etiquette within lifelong learning programs in libraries shows that none of the participants aged between 61 and 67 have this need. In the age range of 51 to 60, 8.8% of participants do not feel the need, while 1.2% do. In the age range of 41 to 50, 14.8% of participants do not feel the need for perfecting additional social skills through learning work etiquette, whereas 2.4% does. In the age range of 30 to 40, 24.0% of participants do not feel this need, and 7.6% does. In the age range of 18 to 29, 28.4% of participants do not feel such a need, and 6.8% does. Of the participants aged up to 18 years old, none of the participants have such a need.

Comparative correlation analysis of age range and the need for perfecting additional social skills through organizational skills within lifelong learning programs in libraries shows that none of the participants aged between 61 and 67 have this need. In the age range of 51 to 60, 8.4% of participants do not feel the need, while 1.6% do. In the age range of 41 to 50, 15.2% of participants do not feel this need, whereas 2.0% does. In the age range of 30 to 40, 20.4% of participants do not feel this need, and 11.2% does. In the age range of 18 to 29, 34.0% of participants do not feel such a need, and 9.6% does. Of the participants aged up to 18 years old, 1.2% do not feel this need, while 0.4% does.

Comparative correlation analysis of age range and the need for perfecting additional social skills through presentational skills within lifelong learning programs in libraries shows that none of the participants aged between 61 and 67 have this need. In the age range of 51 to 60, 7.6% of participants do not feel the need, while 2.4% do. In the age range of 41 to 50, 12.8% of participants do not feel this need, whereas 14.7% does. In the age range of 30 to 40, 28.0% of participants do not feel this need, and 4.4% does. In the age range of 18 to 29, 24.4% of participants do not feel such a need, and 10.8% does. Of the participants aged up to 18 years old, 1.2% do not feel this need, while 0.4% does.

Comparative correlation analysis of age range and the need for perfecting additional social skills through body language within lifelong learning programs in libraries shows that none of the participants aged between 61 and 67 have this need. In the age range of 51 to 60, 9.2% of participants do not feel the need, while 0.8% do. In the age range of 41 to 50, 14.8% of participants do not feel this need, whereas 2.4% does. In the age range of 30 to 40, 26.4% of participants do not feel this need, and 5.2% does. In the age range of 18 to 29, 30.4% of participants do not feel such a need, and 4.8% does. Of the participants aged up to 18 years old, 1.2% do not feel this need, while 0.4% does.

Communication can be used to realize oneself (thoughts, feelings, speech), send a message, realize a goal, get feedback from others so we conclude that communication skills are closely connected to social skills. In essence, there are two general kinds of communication (verbal and nonverbal). Communication can be interpersonal, intrapersonal, group, public, mass and intercultural (Reardon 1998). Additionally, we can use interpersonal communication to give, ask, and get love and attention, the respect of others, trust, support, understanding, encouragement from the people around us, and responsibility (the feeling of self-actualization) (Brajša 2013).

3.9. Library membership and citizens’ opinions on its helpfulness

Results show that, of the total sample size, 58.4% of participants are not library members, i.e. they do not have a library membership, while 41.6% are.

Comparative correlation analysis of age range shows that 0.8% of the participants aged between 61 and 67 are library members, and 3.6% are not. In the age range of 51 to 60, 6.8% of participants are not library members, but 3.2% are. In the age range of 41 to 50, 9.6% of participants are not library members, but 7.6% are. In the age range of 30 to 40, 15.2% of participants are not library members, but 16.4% are. In the age range of 18 to 29, 22.4% of participants are not library members, but 12.8% are. Of the participants aged up to 18 years old, 0.8% are not library members, but 0.8% are.

Within the 41.6% of library members, results gained using the Likert scale show that 19.6% of them feel that the library fulfills their current needs, 16.0% feel that it mostly fulfills their needs, 4.8% that it neither does nor does not, 0.8% feel that their library mostly does not fulfill their needs, and 0.4% feel that it does not (Table 2).

Table 2. Public library members’ assessment of the library fulfilling their needs compared to their age

Member participants’ opinions on the opening hours of a public library in a single day mostly (68.4%) show that it should be open for users from 8.00 to 20.00, 20.4% think that the library should be open for users from 7.00 to 22.00, and 11.2% think that it should be open from 0.00 to 24.00 (Picture 4).

Correlation analysis in comparison to age shows that the need for longer opening hours of the library for users (from 8.00 to 20.00) is felt by participants aged 18 to 40 years old (4.4%), followed by participants aged 41 to 60 years old (20.0%).

[CHART]

Picture 4. Participants’ opinions on the opening hours of libraries for users in a single day

Out of the total number of participants, most of them (32.8%) think that the library mostly can help in developing a community, 26.8% thinks it neither can, nor cannot help, 25.2% think that it can, 4.4% think that it cannot, and 1.8% think that it mostly cannot. The answers were given using the Likert scale (Table 3).

Table 3. Participants’ assessment of whether the public library can help develop the community

Out of the total number of participants, most of them (27.6%) think that the library cannot help unemployed citizens, followed by participants who think it neither can, nor cannot help (22.8%), while 19.6% think that it mostly cannot help. On the other hand, 13.2% think that it mostly can help unemployed citizens, and 16.8% think that it can. The answers were given using the Likert scale (Table 4).

Table 4. Participants’ assessment of whether the public library can help unemployed citizens

In the context of needs: “Attending the enumerated courses on one’s own accord is expensive so most unemployed citizens cannot afford it. Earning such a degree comes with a fee in private schools. Sometimes the unemployed candidate can have basic knowledge of something but does not have a diploma as proof and can therefore remain non-competitive for a job vacancy. The problem appears if the candidate possesses a certain level of knowledge in the initial phase of unemployment but loses it through long-term lack of use due to unemployment” (Zubac 2019, 31).

Greene Taylor et al. (2012, 196) state that less privileged citizens in the USA are often not in a position to continue their educations after finishing high school even though the academic community is trying to adjust to the changes in education. They point out that adults who finished the standard education according to their times have outdated skills and lack of means to achieve higher education.

For public libraries to be capable of fulfilling the needs of all the citizens within its community and influence the quality of life of its citizens, namely socially excluded, unemployed citizens, they must firstly increase their opening hours for users within a single day, decrease membership fees and offer new services, programs and activities, as well as recognize the importance of marketing and management. Increasing the opening hours of a library for users in a single day often requires employing new competent staff, which should be kept in mind by library founders (cities and municipalities). This only confirms Peterman and Williment’s (2013) claim that public libraries are only superficially open for everyone. Žero (2020, 21) points out that in the technological sense “there is need for more support by society in order for libraries to catch up with current trends in librarianship.” Besides gaining competitive skills, the enumerated needs can help a citizen become competitive on the labor market and help them find a job.

Zubac (2019, 237) says that it is desirable for ever public library to have a webpage with clearly stated notifications on the library’s business and employees.

In terms of results, there is a logical inconsistency as citizens declared a need for lifelong learning, while at the same time stating the complete opposite to offered services. Such inconsistencies may be interpreted in several ways: firstly, the participants have needs other than those stated in the research. Secondly, the participants have a need for lifelong learning, but the offered services in libraries are unknown as public libraries generally do not offer such services in Croatia. Thirdly, a great number of participants are not members of libraries, and as such cannot generally make use of other services without a membership card.

Aabø (2015) is of the opinion that the value of a public library depends on how successfully it performs its roles, i.e. how well it fulfills the needs of its community and how valued they are by the citizens and the community it serves.