Original scientific paper
https://doi.org/10.31745/s.73.7
Sveti Većeslav u (staro)crkvenoslavenskoj himnografiji
Vittorio Springfield Tomelleri
orcid.org/0000-0001-7513-7587
; University of Turin, Turin, Italy
Abstract
U ovome je radu riječ o službi (akolouthia) mučenika Većeslava (Vaclava), koji je bio češki knez od 921. do 929. ili 935., kad ga je ubio njegov mlađi brat Boleslav. Nakon kratkoga prikaza teksta koji se nalazi u trima rukopisima istočnoslavenske (novgorodske) provenijencije s kraja 11. ili iz 12. stoljeća govori se o razlikama na makro- i mikrotekstnoj razini, odnosno o strukturi teksta i čitanjima, a posebna je pozornost posvećena konjunktivnim ili separativnim greškama. Usporedba inačica i raspodjela pojedinih razlika jasno pokazuje da tri primjerka, neovisno jedan o drugome, potječu iz zajedničkoga izvora, izgubljenoga češkog (?) izvornika ili istočnoslavenskoga arhetipa. Stoga se rukopisi mogu podijeliti na tri ili vjerojatnije dvije grane, pri čemu najstariji kodeks T stoji nasuprot drugim dvama, Sin i Sof. U mnogim slučajevima kad se T slaže sa Sin ili Sof izvornik se (ili barem njegov istočnoslavenski arhetip) može dosta dobro rekonstruirati. Budući da se u tekstu spominju činjenice povezane s različitim epizodama iz Vjenceslavova života, njegovom smrću (28. rujna) i prijenosom njegovih relikvija u Prag (4. ožujka), ne može se isključiti da je akolouthia rezultat sklapanja različitih tekstova zapadnoslavenskoga (?) podrijetla te da je svoj stvarni oblik dobila na istočnoslavenskome tlu. Ovdje prikupljeni materijal pokazuje relevantnost kritičkoga pristupa cjelokupnoj tekstnoj tradiciji Većeslavove akolouthia, koji bi trebao uzeti u obzir i druga djela iz Većeslavova ciklusa i tako nam omogućiti da filološki i jezikoslovno istražimo i raspletemo različite inačice.
Keywords
sv. Većeslav; akolouthia; tekstologija; povijest teksta; starocrkvenoslavenski; leksikografija
Hrčak ID:
302671
URI
Publication date:
19.5.2023.
Visits: 532 *