Pregledni rad
Likovi, selo, vjera i umjetnost u pripovjednoj prozi Stjepana Džalte objavljenoj u razdoblju 1970. – 1990.
Zdravko Gavran
orcid.org/0000-0002-6492-1357
; Društvo hrvatskih književnika
Sažetak
U radu se proučava prozni opus hrvatskog književnika iz Bosne i Hercegovine Stjepana Džalte nastao i objavljen u razdoblju komunizma između 1970. i 1990. Riječ je o trima zbirkama priča i trima romanima. Džaltina proza prepoznaje se kao proza nastala u kombinaciji stila tradicionalne usmene i pučke književnosti i autorsko-umjetničkog oblikovanja. Njezine formalne vrijednosti jesu vrsna i slikovita naracija, realističko-naturalistički opisi seoskog života, anegdotalnost, živi dijalozi, unutarnji monolozi te jezik pun izražajnih bravura. Pisac jezični iskaz gradi u velikoj mjeri na oponašanju svakodnevnog stilski izraženog regionalnog parole te na humorističkom parafraziranju poslovica i raznih drugih oblika pučke jezične baštine i komunikacije. Mjesto radnje u pravilu je zabačeno hrvatsko-katoličko selo-župa u Bosni, u kojem se događaju tipične međuljudske drame, tragedije i katarze. Selo i ljudi u njemu suočavaju se s teškim izazovima, od bijede i alkoholizma, preko ateističke indoktrinacije i represije komunističkog režima do krupnih promjena koje donosi ekonomski razvoj povezan s odlaskom seljaka na rad u bogatu Njemačku. Proza je prožeta kritičnošću prema negativnostima u ljudima i društvu, ali i kršćanskim duhom, katoličkim vrijednostima i moralnim kriterijima. Kritika i satira nemaju zadnju riječ, nego ju imaju iskustva života kao cjeline. Niz „negativaca“ doživljava prije smrti moralno-religiozno obraćenje i skrušeno se vraća katoličkoj vjeri i, time, prethodno gaženoj ljudskosti. Džaltina proza znači obogaćenje i proširenje spektra hrvatske i bosanskohercegovačke proze tog razdoblja.
Ključne riječi
Stjepan Džalto; proza; selo; pučka književnost; humorističko-satirička književnost; književno oblikovanje; katolicizam
Hrčak ID:
204353
URI
Datum izdavanja:
30.7.2018.
Posjeta: 1.637 *