Uvod
Glazba je sveprisutna u životu svakoga čovjeka. Rezultati istraživanja potvrđuju kako ljudi, bez obzira na dob, provode mnogo vremena slušajući glazbu.1 Glazba ima brojne funkcije u kontekstu psihološkoga, društvenoga i kulturnoga razvoja pojedinca, a razumijevanje utjecaja glazbe na psihološko funkcioniranje pojedinca te percipiranje njezine koristi za dobrobit ljudi različitih životnih dobi predmet je brojnih istraživanja.2
Većina psihološke literature polazi od pretpostavke da je slušanje glazbe individualna, a ne kolektivna aktivnost.3 Takva se pretpostavka može povezati s kulturnim podrijetlom brojnih glazbenih psihologa, poput Saarikalia i suradnika,4 koji dolaze iz zapadnih, uglavnom individualističkih društava. Stoga se takva istraživanja usredotočuju na kognitivne i emocionalne funkcije glazbe na razini pojedinca, zanemarujući pritom kolektivne aspekte glazbenih iskustava, što kritiziraju Rentfrow i Gosling.5 S druge strane sociolozi i etnomuzikolozi, u prvom redu DeNora6, naglašavaju kako kolektivni aspekti glazbe čine fundamentalnu osobinu koja pridonosi socijalnim i kulturnim domenama slušanja glazbe. Tako glazba može služiti kao simbolična reprezentacija socijalnih i kulturnih vrijednosti i identiteta, kao sredstvo prenošenja osobnih vrijednosti i identiteta drugim ljudima7, dok DeNora8 navodi kako glazba predstavlja sredstvo stvaranja društvenoga života. Dakle glazba ima funkcije na individualnoj, socijalnoj i kulturnoj razini, a u temelju svake od tih razina nalaze se određeni psihološki procesi. North i Hargreaves9 ističu kako većini psiholoških istraživanja nedostaje sveobuhvatna analiza triju navedenih razia glazbenoga iskustva.
Hargreaves i North10 smatraju da psihološke funkcije glazbe obuhvaćaju tri široke domene koje se odnose na kognitivne, emocionalne i socijalne funkcije. Funkcije slušanja glazbe u kognitivnoj domeni usmjeravaju se prema istraživanju percepcije, prepoznavanja i pamćenja glazbenih elemenata, poput visine, melodije, ritma, strukture ili složenosti glazbe11 te utjecaja glazbe na kognitivnu izvedbu.12 Emocionalna domena odnosi se na emocije percipirane u glazbi, emocije i fizičke reakcije koje izaziva glazba i emocije izražene glazbom.13 Glazba se može koristiti i za reguliranje raspoloženja,14 nošenje s kriznim situacijama ili za ublažavanje stresa.15 I, konačno, utjecaj glazbe na socijalnu domenu manifestira se u konstruiranju i izražavanju identiteta te poticanju odnosa među ljudima.16
Afektivna iskustva slušanja glazbe predstavljaju jedan od najviše istraženih fenomena slušanja glazbe.17 Takva se iskustva najčešće opisuju pomoću dviju bipolarnih dimenzija,18 odnosno pobuđenosti (visoke i niske) i valencije (pozitivne i negativne). Različita afektivna iskustva tijekom slušanja glazbe mogu se opisati njihovim pozicioniranjem unutar takvoga dvodimenzionalnoga prikaza, pa je tako na primjer uzbuđenost afektivno stanje visoke pobuđenosti i pozitivne valencije, dok je tuga afektivno stanje niske pobuđenosti i negativne valencije.
Glazbeni podražaji pozitivne valencije povezuju se s durskim tonalitetom i visokim tonovima, dok se glazbeni podražaji negativne valencije povezuju s molskim tonalitetom i dubokim tonovima. Glazba za koju je karakteristična visoka pobuđenost jest glazba brzoga tempa, dok se glazba niske pobuđenosti uglavnom povezuje s polaganim tempom.19 Tuga, kao emocija negativne valencije i niske pobuđenosti, izražava se glazbom u molskom tonalitetu u polaganom tempu, u kojoj dominiraju duboki tonovi.20 Rezultati istraživanja općenito potvrđuju da je glazba visoke pobuđenosti i negativne valencije povezana s karakterističnim obrascem fizioloških odgovora (povećan broj otkucaja srca, viši krvni tlak, viša razina kortizola) i negativnim afektivnim iskustvom (povećanje tenzije i depresivnoga raspoloženja).21
Berlyne22 ističe kako slušatelji najviše preferiraju glazbu srednjega stupnja potencijala pobuđivanja te da se stupanj sviđanja postupno smanjuje prema ekstremima potencijala pobuđivanja. To znači da odnos između preferencija i potencijala pobuđivanja glazbenoga podražaja ima oblik obrnute U-krivulje. Međutim rezultati nekih istraživanja potvrđuju kako slušatelji ponekad traže i glazbu niske ili visoke razine pobuđenosti, što u prvom redu ovisi o kontekstu slušanja.23
Osim važnosti afektivnih funkcija slušanja glazbe, slušanje glazbe može imati pozitivne učinke na brojne kognitivne sposobnosti, poput rezultata testa inteligencije, brzine verbalnoga i vizualnoga procesuiranja, razvoja aritmetičkih sposobnosti, čitanja i učenja stranoga jezika24.
Prema hipotezi pobuđenosti i raspoloženja (engl. arousal and mood hypothesis)25, pozitivni utjecaj glazbe na ljudsko ponašanje rezultat je utjecaja glazbe na raspoloženje i pobuđenost. Naime slušanje glazbe utječe na pobuđenost, odnosno na stupanj fiziološke aktiviranosti, na raspoloženje (dugotrajne emocije) i užitak slušatelja, što rezultira boljom kognitivnom izvedbom26. Čini se da je utjecaj glazbe na pobuđenost i raspoloženje slušatelja određen tempom i tonalitetom glazbe.27 Kako se navodi u kontekstu Mozartova efekta, brzi tempo i durski tonalitet induciraju pozitivno/sretno raspoloženje i više razine pobuđenosti, dok polagani tempo i molski tonalitet potiču negativno/tužno raspoloženje i niže razine pobuđenosti.28
Rezultati brojnih istraživanja potvrđuju kako preferencije različitih glazbenih stilova koreliraju s načinom na koji pojedinci koriste glazbu, dok se drugi prediktor glazbenih preferencija odnosi na vrijednosti slušatelja.29 Naime glazba je povezana s formiranjem i izražavanjem identiteta slušatelja i njegovih vrijednosti,30 čime se potiče socijalno povezivanje slušatelja pomoću glazbe. Tako su Boer i suradnici31 kreirali model funkcija slušanja glazbe prema kojemu glazbene preferencije pojedinca upućuju na njegove osobne vrijednosti, a sličnost takvih vrijednosti rezultira većim povezivanjem među ljudima. Nalazi Boer i suradnika (2011.)32 temelje se na povezanosti između glazbenih preferencija i osobnih vrijednosti jer rezultati istraživanja potvrđuju da vrijednosne orijentacije pojedinaca koreliraju s njihovim glazbenim preferencijama. Naime, kako bi glazbeni ukus komunicirao osobne stavove slušatelja, njegove glazbene preferencije moraju biti konzistentne s njegovom osobnošću, socijalnim identitetom i vrijednostima. Tekman i Hortaçsu33 polaze od pretpostavke da su vrijednosti i funkcije glazbe prediktori glazbenih preferencija te da funkcije glazbe mogu posredovati odnosom između vrijednosti i glazbenih preferencija. Vrijednosti su motivacijska osnova stavova i ponašanja, stoga one utječu na preferencije specifičnih glazbenih stilova. Nadalje, motivacijska veza između vrijednosti i glazbenih preferencija može se objasniti funkcijama koje glazba ispunjava jer funkcionalne upotrebe glazbe predstavljaju bihevioralnu ekspresiju vrijednosti. Drugim riječima, vrijednosne orijentacije kao motivacijske snage determiniraju razloge zbog kojih slušamo glazbu, čime utječu na vrstu glazbe koju slušamo.
Prema Boer i suradnicima,34 funkcije glazbe mogu se grupirati u dvije skupine. U prvoj skupini nalaze se afektivne, a u drugoj intrapersonalne, socijalne i sociokulturne funkcije. Za mjerenje funkcija glazbe u životu ljudi navedeni autori kreirali su upitnik pod nazivom The Ratings of Experienced Social, Personal and Cultural Themes of Music Functions (RESPECT-Music scale)35. Taj instrument procjenjuje tri skupine varijabli, i to: funkcije glazbe, glazbene preferencije i vrijednosne orijentacije. Skala sadrži 35 tvrdnji koje mjere važnost 10 funkcija glazbe: funkcija društvenoga povezivanja s prijateljima pomoću glazbe, funkcija društvenoga povezivanja s obitelji pomoću glazbe, funkcija otpuštanja, emocionalna funkcija slušanja glazbe, glazba u funkciji plesa, pozadinska funkcija glazbe, glazba u funkciji ostvarivanja pozornosti, glazba u funkciji izražavanja političkih stavova, funkcija kulturnoga identiteta i glazba u funkciji izražavanja osobnih vrijednosti.
Boer i suradnici36 ispitali su koje funkcije ima glazba na uzorku studenata iz Njemačke, Kenije, Meksika, Novoga Zelanda, Filipina i Turske. Rezultati potvrđuju kako studentice, u odnosu na studente, više slušaju glazbu zbog afektivnih razloga, odnosno ekspresije emocija, plesa te formiranja kulturnoga identiteta. Uočene su razlike između sudionika iz različitih država, i to za socijalne i sociokulturne funkcije slušanja glazbe. Kulturne vrijednosti, poput individualizma/kolektivizma i sekularizma/tradicionalizma, mogu objasniti međukulturne razlike u glazbenim funkcijama. Tako se sudionici iz više kolektivističkih kultura češće koriste glazbom za izražavanje vrijednosti i kulturnoga identiteta, dok se sudionici iz sekularnih i individualističkih kultura više koriste glazbom za ples. Sudionici iz tradicionalnijih kultura više se koriste glazbom za izražavanje vrijednosti i kulturnoga identiteta te se više povezuju s obitelji preko glazbe. Stoga autori zaključuju kako su spol i kulturno podrijetlo značajne varijable koje utječu na funkcije slušanja glazbe.
Groarke i Hogan37 smatraju kako slušanje glazbe ima brojne adaptivne funkcije u svakodnevnom životu, a poseban naglasak stavljaju na ispitivanje odnosa između funkcija slušanja glazbe i psihološke dobrobiti. U svom radu navedeni autori polaze od teorije Social Cognitive Theory (SCT)38 prema kojoj je ponašanje tijekom slušanja glazbe vođeno slušateljevim vjerovanjima o učincima glazbe te njegovim očekivanjima u vezi s postizanjem određenih rezultata pomoću slušanja glazbe. Vjerovanja i očekivanja slušatelja o učincima i rezultatima glazbe stječu se iskustvom i posrednim učenjem. S vremenom takvi učinci i rezultati stvaraju poticaje, odnosno ciljeve kojima je upravljano ponašanje tijekom slušanja glazbe. Kada je takvo ponašanje koje je usmjereno prema cilju učinkovito, rezultati glazbenih iskustava postaju funkcije koje slušanje glazbe ima u životu pojedinca.
Osim oslanjanja na navedenu teoriju, u kreiranju instrumenta za mjerenje funkcija slušanja glazbe The Adaptive Functions of Music Listening Scale39 navedeni autori oslanjaju se i na recentna teorijska razmatranja u području psihologije glazbe, prema kojima se ciljevi i učinci sve više počinju promatrati kao važni aspekti iskustva slušanja glazbe.40 Tako se u navedenom instrumentu procjenjuje razina slaganja sudionika s tvrdnjama o učinkovitosti postizanja niza potencijalno adaptivnih rezultata tijekom slušanja glazbe.
S obzirom na to da slušanje glazbe ima izuzetno važnu ulogu u životu ljudi, a posebno adolescenata, u istraživanju će se ispitati funkcije slušanja glazbe u njihovu životu.
1. Cilj, problemi i hipoteze istraživanja
Cilj je ovoga istraživanja ispitati koje funkcije ima slušanje glazbe u životu studenata učiteljskoga studija i ranoga i predškolskoga odgoja. U skladu s navedenim ciljem postavljeni su sljedeći problemi istraživanja:
1. ispitati razlikuju li se funkcije koje slušanje glazbe ima u životu studenata s obzirom na njihovu dob / godinu studija i državu iz koje dolaze
2. ispitati razlikuju li se funkcije koje slušanje glazbe ima u životu studenata s obzirom na završeno srednjoškolsko obrazovanje i bavljenje glazbom u slobodno vrijeme.
Na temelju navedenih problema istraživanja formulirane su sljedeće hipoteze:
H1 Studenti viših godina studija u odnosu na studente nižih godina studija više slušaju glazbu zbog zadovoljavanja kognitivnih nego zbog zadovoljavanja afektivnih potreba.
H2 Nema statistički značajne razlike u funkcijama slušanja glazbe s obzirom na državu iz koje sudionici dolaze.
H3 Studenti koji su završili gimnaziju u odnosu na studente iz strukovnih škola više slušaju glazbu zbog zadovoljavanja kognitivnih potreba, dok studenti iz strukovnih škola u odnosu na gimnazijalce više slušaju glazbu zbog zadovoljavanja afektivnih potreba.
H4 Studenti koji se bave glazbom u slobodno vrijeme, za razliku od studenata koji se ne bave takvim aktivnostima, više slušaju glazbu zbog zadovoljavanja kognitivnih nego afektivnih potreba.
2. Metoda
2.1. Sudionici
Ispitivanje je provedeno pomoću mrežne ankete na uzorku od 344 sudionika, studenata učiteljskoga studija i ranoga i predškolskoga odgoja iz Splita (Hrvatska), Beograda (Srbija), Užica (Srbija), Nikšića (Crna Gora), Sarajeva (Bosna i Hercegovina, kanton Sarajevo) i Mostara (Bosna i Hercegovina) (tablica 1). Studenti prve, druge i treće godine studija svrstani su u jednu skupinu, a studenti četvrte i pete godine studija u drugu skupinu. Nadalje, studenti iz Hrvatske sačinjavaju jednu skupinu, a studenti iz ostalih država drugu skupinu. Od ukupnoga broja sudionika samo njih 17,4 % pohađalo je dodatnu glazbenu pouku. Čak 27,6 % sudionika nikada ne posjećuje kazališne predstave ili koncerte umjetničke glazbe, dok njih 72,4 % odlazi ponekad ili često na takva događanja.
Tablica 1. Struktura uzorka
2.1. Instrument i postupak ispitivanja
U prvom dijelu anketnoga upitnika koji je konstruiran za potrebe ovoga istraživanja nalaze se pitanja kojima su prikupljeni sociodemografski podatci o sudionicima (spol, dob, završeno srednjoškolsko obrazovanje, naziv fakulteta i studijske grupe, godina studija, dodatna glazbena pouka, bavljenje glazbom u slobodno vrijeme, posjećivanje kazališta i koncerata umjetničke glazbe).
U drugom dijelu upitnika korištena je skraćena inačica skale Adaptive Functions of Musicl Listening Scale41. Skala sadrži 46 tvrdnji kojima se ispituju različite funkcije slušanja glazbe, grupirane u 11 faktora: reguliranje stresa, reguliranje tjeskobe, reguliranje ljutnje, reguliranje usamljenosti, ruminacija, reminiscencija, snažna emocionalna iskustva, strahopoštovanje i uvažavanje, kognitivna regulacija, identitet i spavanje. Uz svaku tvrdnju priložena je skala procjene od 1 do 5 (1 = uopće se ne slažem; 5 = u potpunosti se slažem). Provjerom eksploratorne faktorske analize dobivena je struktura skale koja je teško interpretativna, stoga su funkcije slušanja glazbe koje se odnose na reguliranje stresa, reguliranje tjeskobe, reguliranje ljutnje, reguliranje usamljenosti i snažna emocionalna iskustva svrstane u supskalu afektivne funkcije slušanja glazbe, a ruminacija, reminiscencija i kognitivna regulacija u supskalu kognitivne funkcije slušanja glazbe. Funkcije slušanja glazbe koje se odnose na spavanje, strahopoštovanje i uvažavanje te identitet isključene su iz daljnje analize. Psihometrijske značajke dviju navedenih supskala prikazane su u tablici 2.
Tablica 2. Psihometrijske značajke skale Adaptive Functions of Music Listening Scale
3. Rezultati
H1 Studenti viših godina studija u odnosu na studente nižih godina studija više slušaju glazbu zbog zadovoljavanja kognitivnih nego zbog zadovoljavanja afektivnih potreba.
Kako bi se ispitalo razlikuju li se funkcije slušanja glazbe kod studenata različitih godina studija, odnosno slušaju li studenti više glazbu zbog zadovoljavanja kognitivnih ili afektivnih potreba, izračunana su dva t-testa, za afektivni i kognitivni faktor (tablica 3). Rezultati potvrđuju kako nema razlike u funkcijama slušanja glazbe s obzirom na dob / godinu studija sudionika ni u jednom od navedenih faktora. Time je odbačena prva hipoteza.
Tablica 3. Razlike u funkcijama slušanja glazbe s obzirom na dob / godinu studija
p ≤ 0,05* p ≤ 0,01**
H2 Nema statistički značajne razlike u funkcijama slušanja glazbe s obzirom na državu iz koje sudionici dolaze.
Radi ispitivanja razlikuju li se funkcije slušanja glazbe s obzirom na državu iz koje studenti dolaze, ponovno su izračunana dva t-testa, za afektivnu i kognitivnu funkciju slušanja glazbe (tablica 4, slika 1, slika 2). Rezultati pokazuju da se i afektivne i kognitivne funkcije slušanja glazbe razlikuju s obzirom na državu iz koje studenti dolaze, pa tako studenti iz Hrvatske, u odnosu na ostale studente, više slušaju glazbu zbog zadovoljavanja afektivnih i kognitivnih potreba. Time je odbačena druga hipoteza.
Tablica 4. Razlike u funkcijama slušanja glazbe s obzirom na državu iz koje sudionici dolaze
p ≤ 0,05* p ≤ 0,01**
Slika 1. Razlike u afektivnim funkcijama slušanja glazbe s obzirom na državu iz koje sudionici dolaze
Slika 2. Razlike u kognitivnim funkcijama slušanja glazbe s obzirom na državu iz koje sudionici dolaze
H3 Studenti koji su završili gimnaziju u odnosu na studente iz strukovne škole više slušaju glazbu zbog zadovoljavanja kognitivnih potreba, dok studenti iz strukovnih škola u odnosu na gimnazijalce više slušaju glazbu zbog zadovoljavanja afektivnih potreba.
Pokušavajući utvrditi razlikuju li se funkcije slušanja glazbe s obzirom na završeno srednjoškolsko obrazovanje studenata, ponovno su izračunana dva t-testa, za svaku funkciju slušanja glazbe (tablica 5). U slučaju afektivnih funkcija slušanja glazbe uočeno je kako sudionici koji su završili strukovnu školu u odnosu na gimnazijalce više slušaju glazbu zbog zadovoljavanja afektivnih potreba (slika 3), dok u slučaju kognitivnih potreba nema razlike s obzirom na vrstu završene srednje škole. Time je odbačena treća hipoteza.
Tablica 5. Razlike u funkcijama slušanja glazbe s obzirom na završeno srednjoškolsko obrazovanje sudionika
p ≤ 0,05* p ≤ 0,01**
Slika 3. Razlike u afektivnim funkcijama slušanja glazbe s obzirom na završeno srednjoškolsko obrazovanje sudionika
H4 Studenti koji se bave glazbom u slobodno vrijeme, za razliku od studenata koji se ne bave takvim aktivnostima, više slušaju glazbu zbog zadovoljavanja kognitivnih nego afektivnih potreba.
Kako bismo ispitali razlikuju li se funkcije slušanja glazbe s obzirom na bavljenje glazbom u slobodno vrijeme, izračunana su dva t-testa, za afektivnu i za kognitivnu funkciju slušanja glazbe (tablica 6). Rezultati pokazuju kako nema razlike ni u jednoj funkciji slušanja glazbe s obzirom na bavljenje glazbom u slobodno vrijeme, čime je odbačena četvrta hipoteza.
Tablica 6. Razlike u funkcijama slušanja glazbe s obzirom na bavljenje glazbom u slobodno vrijeme
p ≤ 0,05* p ≤ 0,01**
4. Rasprava
Ovim istraživanjem pokušali smo istražiti jesu li godina studija / dob, država, završeno srednjoškolsko obrazovanje i bavljenje glazbom u slobodno vrijeme značajni prediktori funkcija slušanja glazbe kod studentske populacije.
Iako smo pretpostavili da će studenti viših godina studija u odnosu na mlađe studente više slušati glazbu iz kognitivnih, a manje iz afektivnih razloga, rezultatima ovoga istraživanja potvrđeno je kako nema razlike u funkcijama slušanja glazbe kod studenata različitih godina studija. Dobiveni rezultati u skladu su s rezultatima brojnih istraživanja koja potvrđuju važnu ulogu glazbe u ispunjavanja različitih afektivnih funkcija.42 Glazba predstavlja vrlo uspješno sredstvo za reguliranje afekata, i to pomoću strategija koje se temelje na različitim psihološkim mehanizmima.
Nadalje, rezultatima ovoga istraživanja potvrđeno je da se i afektivne i kognitivne funkcije slušanja glazbe razlikuju s obzirom na državu iz koje studenti dolaze. Tako studenti iz Hrvatske u odnosu na studente iz Srbije, Bosne i Hercegovine i Crne Gore više slušaju glazbu i zbog zadovoljavanja afektivnih i kognitivnih potreba. Dobivene rezultate moguće je objasniti izborom glazbe koju sudionici slušaju u svom privatnom životu, odnosno njihovim glazbenim preferencijama. Naime rezultatima istraživanja potvrđeno je da izbor glazbenih stilova značajno utječe na emocionalni učinak glazbe43 iako se kao glavno ograničenje takvih istraživanja navodi činjenica da se glazbeni podražaji uglavnom odabiru iz područja klasične glazbe, dok su ostali glazbeni stilovi zastupljeni u malom postotku.44 Stoga je razliku u funkcijama slušanja glazbe sudionika u našem istraživanju moguće objasniti razlikama u njihovim glazbenim preferencijama, a time i različitim afektivnim i kognitivnim efektima takve glazbe na slušatelja.
Što se tiče razlika u funkcijama slušanja glazbe s obzirom na završeno srednjoškolsko obrazovanje, studenti koji su završili strukovnu školu u odnosu na gimnazijalce više slušaju glazbu zbog zadovoljavanja afektivnih potreba, dok u slučaju kognitivnih potreba nije uočena razlika s obzirom na vrstu završene srednje škole. U formuliranju te hipoteze vodili smo se činjenicom da je rezultatima brojnih istraživanja potvrđen pozitivan utjecaj klasične glazbe na kognitivno funkcioniranje slušatelja,45 posebno u slučaju Vivaldijeve46 i Mozartove glazbe47. Stoga smo pretpostavili da će gimnazijalci koji pohađaju nastavu glazbe tijekom četiriju godina i koji su više izloženi klasičnoj glazbi više slušati glazbu zbog zadovoljavanja kognitivnih potreba. Međutim rezultatima našega istraživanja nije uočena razlika u slučaju zadovoljavanja kognitivnih potreba, što je moguće objasniti koncepcijom gimnazijske nastave glazbe i stavovima gimnazijalaca prema takvoj nastavi. Naime brojni autori ističu kako se popularnost nastave glazbe smanjuje tijekom srednjoškolskoga obrazovanja, što se objašnjava razlikama u motivaciji učenika za učenje različitih predmeta u različitim razvojnim fazama, kulturnom disonancom između glazbe koju učenici slušaju u kući i u školi te nedovoljnom fleksibilnošću glazbenih pedagoga za prilagođavanjem potrebama učenika i moderniziranjem nastavnih programa.48 Ross49 navodi da nastava glazbe koja nije u skladu s interesima i potrebama učenika ne može utjecati na formiranje njihovih glazbenih preferencija, a Dobrota i Conar50 potvrđuju da učenici osnovne škole u odnosu na gimnazijalce imaju pozitivnije stavove prema nastavi glazbe.
I, konačno, bavljenje glazbom u slobodno vrijeme nije se pokazalo značajnim prediktorom funkcija slušanja glazbe, jer rezultatima istraživanja nisu utvrđene razlike ni u jednoj funkciji slušanja glazbe s obzirom na navedenu varijablu.
Zaključak
Rezultatima ovoga istraživanja potvrđeno je da, bez obzira na godinu studija / dob, državu iz koje studenti dolaze, bavljenje glazbom u slobodno vrijeme i završeno srednjoškolsko obrazovanje, slušanje glazbe ima značajnu ulogu u životu studenata. To je posebno značajno ako imamo na umu dobrobiti slušanja glazbe u kontekstu psihološkoga, društvenoga i kulturnoga razvoja pojedinca.
Zahvaljujući napretku tehnologije glazba je postala lako dostupna i sluša se uglavnom zbog zabave, zadovoljavanja emocionalnih potreba i ostavljanja dojma na okolinu. Funkcije glazbe tijesno su povezane s vrijednosnim orijentacijama slušatelja, odnosno motivacijskim snagama koje determiniraju razloge zbog kojih slušamo glazbu, a time utječu i na odabir glazbe koju slušamo. Osim toga funkcije slušanja glazbe koreliraju i s glazbenim preferencijama slušatelja, na čije bi oblikovanje, osim obitelji, masovnih medija i vršnjaka, trebalo utjecati i formalno glazbeno obrazovanje. Međutim ovdje dolazimo do problema diskrepancije između onoga što učenici slušaju u školi i izvan nje, što u konačnici rezultira nepopularnošću nastave glazbe, posebno među gimnazijalcima. U tom smislu potrebno je revidirati koncepciju nastave glazbe i barem djelomično uskladiti je s glazbenim interesima učenika.
Jedno od ograničenja ovoga istraživanja jest činjenica da je uzorak sastavljen samo od studenata učiteljskoga studija i ranoga i predškolskoga odgoja i obrazovanja, koji tijekom studija pohađaju glazbene kolegije. Stoga bi bilo zanimljivo provesti slično istraživanje na uzorku sastavljenom od studenata prirodnih ili tehničkih znanosti, kako bi se isključila varijabla glazbene pouke tijekom visokoškolskoga obrazovanja.
Imajući na umu činjenicu da je slušanje glazbe tijesno povezano s formiranjem osobnih i društvenih identiteta učenika, uspostavljanjem interpersonalnih odnosa među njima te reguliranjem njihovih raspoloženja i emocija, izuzetno je važno voditi računa o tome kakvu glazbu učenici slučaju i u kojim se kontekstima odvijaju takve aktivnosti.